Da smo kojim slučajem na nedavno održanom elitnom krugu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo izbjegli poraz od Bugara i plasirali se među osam učesnika završnice Eura, o juniorskim reprezentativcima Bosne i Hercegovine ne bi se prestajalo pričati. Ovako, sve je palo u zaborav.
Među najmlađim učesnicima turnira bio je i Benjamin Hadžić, velika nada bh. fudbala i minhenskog Bajerna. Već treću godinu ovaj Sanjanin je pokretačka snaga naše reprezentacije, prvo kod Sakiba Malkočevica u kadetskom, a sada i kod Tonija Karačića u juniorskom timu BiH. A ako nastavi s pravilnim razvojem, u što ne treba sumnjati, Hadžića bismo za nekoliko godina mogli vidjeti i u A selekciji naše zemlje.
Prvak s Nirnbergom
– Igram za Bajern, klub koji je san svih dječaka u Njemačkoj i šire. No, nema ništa ljepše nego igrati za svoju domovinu, i to se ne može ničim opisati. Svaki poziv u reprezentaciju BiH kod mene izaziva ushićenje. Meni je to ponos i obaveza. Zato sam često moljakao trenere iz Bajerna da me puste da idem igrati i onda kada je reprezentacija BiH nastupala van zvaničnih termina – počinje razgovor za naš list 18-godišnji Hadžić.
Benjamina smo posjetili u kući nadomak Ingolštata, u kojoj živi s roditeljima. Oni su u Njemačku doselili još sedamdesetih godina. Prvo su bili u Duizburgu, a 2000. su došli u mjesto Stamham kod Ingolštata. Upravo je tu Benjamin napravio prve fudbalske korake. Kada mu je bilo 12 godina, prešao je u Nirnberg, koji je sa 26 golova u jednoj sezoni vodio do titule prvaka Njemačke u kategoriji U-14.
– Sve je zapravo i počelo onda kada smo postali prvaci Njemačke. Odmah nakon toga prišao mi je tadašnji rukovodilac omladinskog pogona i nekadašnja zvijezda Bajerna Mihael Tarnat. On i Harald Černi doveli su me u Bajern uz riječi – bolje da igraš za nas i izbacuješ druge ekipe nego da nama to radiš. Tako je počelo – prisjeća se Benjamin.
Vozarenje u Minhen
Prelazak u Bajern, ipak, nije bio lagan. Hadžić je svaki dan vozario kako bi trenirao u bavarskom gigantu. Roditelji su ga od Ingolštata do Minhena i natrag vozili po nekoliko puta sedmično. Dobar rad privukao je pažnju trenera u mlađim selekcijama reprezentacije Njemačke, koji su ga vrbovali. Zabilježio je dva nastupa za njihov U-16 tim i postigao tri gola, a pošto se radilo o prijateljskim susretima, nije bilo prepreka da promijeni dres i počne igrati za BiH.
– San i želja mi je da zaigram i za mladu reprezentaciju BiH, a potom i za najbolji tim. To je kruna svakog sportiste. Biti zmaj, pa makar i na repu, velika je čast. Zaigrati jednoga dana pored Edina Džeke i Miralema Pjanića bio bi neopisiv osjećaj – kaže Hadžić.
Mada je u dresu Bajerna postizao po tri pogotka na utakmici, Benjamin kaže da su mu, ipak, najdraži golovi u dresu BiH, naročito dva koja je postigao Ukrajini na završnici Eura.
Bajern je moćan klub, ali se kod njih teško probiti
Hadžić često trenira i s prvim timom Bajerna i svim njegovim zvijezdama i ističe kako je posebno zadovoljstvo gledati ih i učiti od njih.
Otkako se preselio u Bajern, Benjamin u prosjeku daje od 17 do 19 golova po sezoni i jedan je od najvažnijih igrača generacije, no nije siguran šta će dalje biti u njegovoj karijeri.
– Bajern je moćan i velik klub. Te zvijezde koje su skupo plaćene treba da igraju i teško se probiti u njihov prvi tim. Vidjet ćemo šta će biti, ali ako budem negdje prelazio, bit će to klub koji će od mene napraviti bundesligaškog igrača – kazao je Benjamin.
Na kafi u Sanskom Mostu
Kada ima dovoljno slobodnog vremena, Benjamin „skokne“ do Sanskog Mosta, u kojem ima mnogo prijatelja.
– Sastajemo se u kafiću kod Senijada Ibričića i to su posebni trenuci. Kada sam bio mlađi, češće sam išao na Sanu na odmor, ali sam koristio priliku da treniram u Rudaru iz Kamengrada, s kojima često radi i moj otac Hasan. Od njega sam naučio mnogo toga – ističe Hadžić.
/avaz.ba
