Iako još dovršava svoje postdiplomsko obrazovanje, likovna umjetnica Selma Salman, koja je završila likovnu akademiju u Banjoj Luci nije nepoznato ime ni u Americi.
Željezna umjetnost
U februaru je imala samostalnu izložbu u prestižnoj konceptualnoj galeriji Agnes u njujorškom stjecištu umjetnika – Greenwich Village. Njeni osebujni radovi puni su kolorita koji krase poletnost i boje optimizma, rađeni su, simbolično, na sekundarnim sirovinama, na komadima odbačenog željeza.
U kratkom razgovoru za Avaz.ba, Selma kaže da je posebno ponosna na svoje romsko porijeklo ističući kako je ispunjava to što svijetu, kroz umjetnost kojom se bavi, može predstaviti nimalo lagani život romske zajednice u BiH.
– Naziv izložbe je bio “You have no idea” (Vi nemate pojma) i ona govori o mom privatnom životu i životima moje porodice kroz preživljavanje u današnjem svijetu. Ja koristim sekundarnu sirovinu (staro željezo) kao materijal za relizaciju umjetničkog projekta koje meni predstavlja podlogu za umjetničku egzistenciju. To je ta ista sekundarna sirovina koja predstavlja sredstvo za preživljavanje mojoj porodici, jer oni prodajući taj otpad, koji niko drugi neće, uspiju osigurati osnovne stvari za život. Taj metal predstavlja sredstvo za preživljavanje, ali isto tako ujedinjuje umjetnost i život – govori Selma.
Nadalje, Selma dodaje da je izložba u New Yorku organizirana preko Sarajeva.
– S obzirom na to da radim već nekoliko godina s kustosom Pierrerom Courtinom, koji je direktor galerije Duplex u Sarajevu, dobila sam poziv od njega i Agnes da izlažem u galeriji u New Yorku – navodi ona.
Sami sebe uništavamo
Selman je trenutno na drugoj godini master studiju na Syracuse Univerzitetu, New York, i nakon, završne treće godine studiranja planira da upiše doktorske studije. Studije je, veli, neće odvojiti od angažmana na aktivističkim projektima koji bi imali impakta za romsku zajednicu u Bihaću, odakle Selma potiče, ali i BiH generalno.
Predrasude ostaju
Odgovarajući na pitanje – je li diskriminacija prema Romima umanjenja i ima li nekih pozitivnih trendova s obzirom na uvećani građanski angažman na planu poštivanja ljudskih prava, Selman primjećuje pomake, ali prepoznaje i nastavak nejednakog tretmana zbog loše situacije u cijeloj zemlji.
– Bosna i Hercegovina je divna zemlja, ali ekonomska i politička situacija nam je dozvolila da sami sebe uništavamo – tvrdi Selma.
Što se tiče Roma u Bosni, dodaje ona, mislim da se stanje nije puno promijenilo na bolje.
– Najbolji način za borbu protiv svih groznih dešavanja prema romskoj populaciji je edukacija. Edukacija, odnosno stjecanje znanja je generalno sredstvo za borbu protiv svih stereotipa i nemoći. Mislim da se u Bosni ne sprovode dovoljno dobri projekti koji su vezani za romsku edukaciju i to je, po mom mišljenju, jedan od najvećih problema. S obzirom na to da sve veći broj romske omladine počinje s “borbom”, tj. školovanjem, mislim da će se stanje promijeniti, ali stereotipi i diskriminacija istih će biti slična, odnosno nepromijenjena – zaključuje Selma Selman.