Robert Prosinečki nije mogao zamisliti bolji početak na klupi nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine. Dvije pobjede u dvije utakmice Lige nacija, puno Bilino Polje, borbenost na terenu, sjajna atmosfera. Početak kakav želite. Ipak, na šest sakupljenih bodova moramo gledati samo kao na olakšicu prilikom vrlo teškog zadatka, a to je stvaranje nove generacije Zmajeva.
Bez imalo zaobilaženja, ali isto tako nikako bez obavezne čestitke svim igračima, nužno je priznati da su sastavi Zmajeva koji su se suprotstavili Sjevernoj Irskoj i Austriji najslabiji u ovom desetljeću i da Roberta Prosinečkog čeka zaista veliki zadatak.
Možda se od BiH već sada očekuje mnogo bolja igra, jer nije teško priznati da rezultati iz prethodna dva meča nisu u istoj ravni s pruženom igrom – rezultati su znatno bolji od igre. A naravno, niko i ne želi da bude obratno… No, od toga ne smijemo bježati, jer bismo napravili veliku grešku.
Ne radi se prvenstveno o tome da ova reprezentacija nije vođena na pravi način, jer još uvijek je rano davati takve procjene. Ovdje se radi o tome da ova reprezentacija igračkim kvalitetom nije spremna za velike stvari, odnosno da bi bilo kakav veliki uspjeh zapravo bio poprilično veliko iznenađenje.
Kraće rečeno, ova selekcija Zmajeva koju sada posjedujemo je slabija od onih šest bodova koje je osvojila i stoga ni u ovim momentima ne smijemo gajiti prevelika očekivanja od nje. Barem ne još.
Obratimo pažnju na neke činjenice, sinoć su u startnoj postavi Zmajeva igrali igrači iz južnokorejske lige, njemačke druge lige, engleske druge lige, posljednjeplasiranog tima turske Super lige, rezerva austrijskog šampiona, rezerva češkog tima koji ne igra grupnu fazu evropskih takmičenja…
Navedeni igrači uglavnom imaju potencijal da zaigraju u znatno boljim timovima, navedeni igrači zaslužuju sve pohvale za ono što pružaju, ali oni ne zaslužuju teško breme velikih očekivanja i tu moramo biti oprezni.
Pobjeda protiv Austrije nije bila pobjeda protiv slabijeg tima. Toga moramo biti svjesni.
Ova reprezentacija je u posljednje četiri godine ostala bez Elvira Rahimića, Zvjezdana Misimovića, Vedada Ibiševića, Emira Spahića, Senada Lulića, Mensura Mujdže, Harisa Medunjanina… Sada tražimo novu generaciju koja nas može odvesti na veliko takmičenje i jedina dva imena koja su imala jednak utjecaj i u najboljim danima kao i danas su Miralem Pjanić i Edin Džeko, a ni njihova pleća ne mogu tek tako ponijeti teret postavljanja novih temelja.
Oni – Pjanić i Džeko – zajedno s ostalim Zmajevima i stručnim štabom predvođenim Robertom Prosinečkim mogli su uživati u podršci prije, tokom i nakon pobjede nad Austrijom, ali koliko god ta podrška bila važna, još važnija će biti podrška u slučaju negativnih rezultata, jer za tim u stvaranju to je potrebnije.
Odličan početak u Ligi nacija može poslužiti kao olakšica, jer sve je lakše uz lijepu atmosferu i odličnu bodovnu zalihu, ali pred ovim timom je težak put ka stvaranju igre bez velikih oscilacija i ka stvaranju kostura koji će nositi reprezentaciju.
klix.ba
