Gradska džamija u Bosanskoj Otoci, jednom od najljepših naselja na rijeci Uni, jedina je džamija u Evropi koja je izgrađena na adi, riječnom otoku. Zbog toga su i ramazani, namazi, a nadasve iftari, na ovom jedinstvenom mjestu poseban osjećaj i doživljaj.
Opasana rijekom Unom sa svih strana, Gradska džamija u Bosanskoj Otoci, prelijepom naselju u općini Bosanska Krupa, svakodnevno pripovijeda svoju priču brojnim putnicima, turistima, novinarima i istraživačima iz cijelog svijeta, o nekim davnim, ali i vremenski bliskim vremenima i specifičnostima po kojima je nadaleko poznata.
Prva džamija na otoku sagrađena 1565. godine
Mujo Ćehić, imam džamije, klanjavši ikindiju namaz i proučivši tradicionalnu ramazansku mukabelu džematlijama i mještanima, govorio je za naš portal o ovom jedinstvenom vjerskom objektu, koji je predmet divljenja velikog broja ljudi koji prolaze ovim dijelom BiH.
Na samom početku, Ćehić kaže da je prva džamija na adi u Otoci sagrađena 1565. godine.
“Te godine, osmanska vojska, predvođena Husein Malkoč-begom, zauzela je tvrđavu koja se tada nalazila na ovom mjestu. Na njoj su izgradili drvenu džamiju koja je služila vojnoj posadi”, rekao je Ćehić, pokazujući nam alem sa vrha bajraka kojim je osmanska vojska pokorila Bosansku Otoku 1565. godine, a koji je do danas sačuvan.
Drvena džamija je ostala sve do 1791. godine, kada dolazi do masovnog doseljavanja prognanika iz Like na ovo područje. Godinu kasnije, odnosno 1792., sagrađena je kamena džamija na temeljima drvene i taj podatak se nalazi na tarihu koji je smješten na šehidskom obilježju koje je izgrađeno u haremu džamije. Tarih je, pored alema, sve što je ostalo sa stare džamije.
Džamija rušena četiri puta, posljednji put na Dan državnosti 1994. godine
Inače, džamija je kroz historiju rušena čak četiri puta, ali isto tako i obnavljana. Najteže rušenje je doživjela nakon posljednjeg rata, baš na dan državnosti 25. novembra 1994. godine, kada je kameni minaret pao u rijeku Unu.
“Nakon rata, povratak je bio stopototan, a interesantno je da su mnogi ljudi, prije nego što su napravili sopstvene kuće, obnovili džamiju. Neki su jedan dan radili na obnovi džamije, a drugi dan na obnovi kuće, tako da je svaki stanovnik ovog naselja ugradio dio sebe u ovu džamiju i svi su željno čekali njeno ponovno uzdizanje na ovom otoku”, istakao je Ćehić.
Naš sagovornik je imam u Gradskom džematu Otoka punih 27 godina, a ujedno je i posljednji imam stare, srušene džamije.
“Na sabahu 27. maja 1994. godine proučio sam posljednji ezan u staroj džamiji. No, Allah mi se smilovao i omogućio da budem i prvi imam nove džamije. Neopisiv je bio osjećaj ponovo proučiti ezan u novosagrađenoj džamiji, to vam ne mogu objasniti”, prisjeća se.
Nova džamija sagrađena u starom bosanskom stilu
Ćehić je inače iz Cazina, no kako govori, kada je prvi put vidio, tada još staru džamiju na ovom otoku, bila je to ‘ljubav na prvi pogled’.
“Nova džamija, otvorena 2001. godine, urađena je u starom bosanskom stilu sa prepoznatljivim prozorima, ima dva mahfila i skoro svi kažu da je poseban osjećaj u njoj klanjati. Džamija je izgrađena u kombinaciji armatura-beton, odnosno nije bilo zidanja, već je kompletna džamija izlivena betonom”, objašnjava.
Stari minaret je bio visok 23 metra, dok je novi 46, a sa alemom skoro 50 metara. U minaretu su 153 stepenice, kao što su u stropu 153 sijalice, koje simbolizuju 153 šehida Bosanske Otoke.
Ramazani i teravije u ovoj džamiji također su poseban ugođaj.
“Ljeti ponekad klanjamo i van okvira džamije, na terasama, iftari se na ovom otoku, rijeka žubori oko vas, što je samo po sebi jedinstveno. Jedna novinarka me čak upitala da li ovo ostrvo zovu ‘zelenim ostrvom islama’, što me slatko nasmijalo. Na ostrvu nema ništa osim džamije, ezan ga ‘miluje’ pet puta dnevno i po mnogočemu je specifično”, kaže Ćehić, dodajući za kraj da džamiju svakodnevno posjećuju turisti iz muslimanskih zemalja, ali i brojni Bosanci i Hercegovci.
