IFL Science upozorava da su najradioaktivnija mjesta na svijetu iranski Ramsar, ukrajinski Černobilj, japanska Fukušima, kirgijski Maïlou-Sou, britanski Sellafield, te američki Hanford.
Od postrojenja za uništavanje nuklearnog otpada do lokacija atomskih katastrofa – postoji nekoliko mjesta koja neće biti sigurna za posjetu ni u daljoj budućnosti.
Ljudi u iranskom gradu Ramsaru dobijaju godišnju dozu radioaktivnog zračenja od 260 milisiverta, što je znatno više od 20 milisiverta, koliko iznosi dozvoljena godišnja doza za zaposlene u nuklearnim elektranama.
Prosječna osoba godišnje primi 3,1 milisivert. Uzrok zračenja su prirodni izvori koji tope stijene bogate uranijem ispod površine, a zatim voda ulazi u krečnjak od kojeg su izgrađene kuće.
Uranij se može naći i u usjevima, kao i u pitkoj vodi, tvrdi IFL Science.
U brazilskom mjestu Goiânia 1987. godine dva lopova opljačkala su napuštenu bolnicu u potrazi za metalom. Pronašli su i malu kapsulu visoko radioaktivnog cezijevog hlorida, koji se koristio u uređaju za radioterapiju.
Ponijeli su materijal sa sobom, što je uzrokovalo smrt četvero ljudi. Mediji su javljali kako su djeca, privučena plavkastim sjajem, dirala opasan materijal i trljala ga po koži.
Nekoliko gradskih blokova bilo je toliko kontaminirano da je moralo biti uništeno.
Na kraju, 300 ljudi je zadobilo radioaktivnu kontaminaciju, ali “radiofobija” je obuhvatila cijeli grad. Sa nekoliko mjesta je uklonjen gornji sloj zemljišta, a na nekim lokacijama pronađeno je i zračenje jačine dva siverta na sat.
Maïlou-Sou, grad u južnom Kirgistanu, još uvijek snosi posljedice hladnoratovskog nuklearnog programa. U njemu se vadila i obrađivala ruda uranija od 1946. do 1967. godine, ali je područje kontaminirano i danas.
Većina otpada od rudarenja zakopana je duž rijeke koja teče kroz grad. Izvještaj iz 2010. godine naveo je kako je potrebno hitno čišćenje zbog velikog procenta oboljelih od karcinoma i oslabljenog imuniteta lokalnog mladog stanovništva.
Sellafield na zapadu Velike Britanije je lokacija za uništavanje nuklearnog otpada na kojoj su i dalje visoke količine radijacije.
To je mjesto gdje se skladišti većina radioaktivnog otpada iz 15 operativnih britanskih nuklearnih reaktora, kao i prekomorsko nuklearno gorivo. Otpad stvara stepen radijacije do 280 siverta dnevno, što je za 60 posto više od smrtonosne doze.
Rastopljeno radioaktivno gorivo čuva se u divovskom podzemnom bazenu, kome pristup imaju samo roboti.
Američki Hanford, također, predstavlja opasno mjesto. Kompleks za odlaganje nuklearnog goriva u tom mjestu smatra se najradioaktivnijom lokacijom u SAD.
Nekada se na tom mjestu proizvodio plutonij za projekat Manhattan, a danas se tamo nalazi oko 65 posto američkog nuklearnog otpada.
U maju 2017. godine urušio se tunel, što je izazvalo veliku zabrinutost i evakuaciju radnika. Tunel je blokiran sipanjem ogromnih količina zemlje.
Tragovi kontaminacije pronađeni su i do 16 kilometara od Hanforda.
Černobiljska katastrofa iz 1986. godine prouzrokovana kvarom na jednom od reaktora. Raznesen je krov, te je iscurila velika količina radijacije, čiji se veći dio proširio na Bjelorusiju, Ukrajinu i sjevernu Evropu. Preseljeno je 116.000 ljudi, uključujući one iz obližnjeg grada Pripjata.
I danas oko Černobilja postoje džepovi radijacije.
I bolnica Pripjat, u Ukrajini, nekoliko kilometara od elektrane u Černobilju, još uvijek sadrži jedan od najviših stepeni radijacije na svijetu. U nju su dovedeni vatrogasci nakon što su gasili požar u reaktoru Černobilja.
Nakon što je postalo jasno koliko im je ozračena odjeća – bačena je u podrum. Stvari su još uvijek izrazito radioaktivne, te je dovoljno samo par časova u prostoriji da bi se primila godišnja doza pozadinske radijacije.
Godine 2011. cunami je pogodio nuklearnu elektranu Fukušima u japanskom gradu Okumi, što je prouzrokovalo topljenje jezgra tri od šest nuklearnih reaktora.
Stepen radijacije unutar elektrane je do 430 siverta na sat, što je i više nego dovoljno da ubije čovjeka, a prouzrokovalo je čak i kvarove brojnih robota koji rade unutra.
Japan pokušava pomoću robota da izvuče gorivo, koje je prošle godine locirano u dva od tri rastopljena reaktora. Nakon što sve gorivo bude pronađeno, počet će proces vađenja.
Očekuje se da će postupak trajati četiri decenije, uz cijenu od 188 milijardi dolara. Fukušima još dugo neće biti sigurno mjesto za život.
