Događaji u Jugoslaviji bili su od najvišeg interesa za američku obavještajnu agenciju CIA, ali procjene toga šta će se događati na prostoru Jugoslavije bile su pogrešne.
Sada dostupna arhiva CIA-e prepuna je dokumenata koji se tiču naše bliže i dalje historije, piše Zoran Vitas za Večernji list.
Samo od materijala u kojima se obrađuje Tito i njegov režim mogla bi se sastaviti solidna historijska građa.
– Sve je ovdje, od procjena vojnih snaga neposredno iza rata pa nadalje, kada se prate i jedinice KNOJ-a i Garde, preko ulaženja u meritume koliko je zaista jaka njegova vlast, odnosno ima li mogućnosti da on padne – navodi se u tekstu.
Ide se često i u detalje, analiziraju se jugoslovenski mediji s prilično tačnim kontekstom, prati se svaka svađa u partijskom vrhu. Iz dokumenata se vidi i na koji je način Tito vodio svoju politiku.
Posebno je praćen bio Rankovićev pad, likvidacija Hebranga i Žujovića, javni obračuni i revizionizam vodećih Titovih špijuna nakon njegove smrti. S diplomatima kalibra Henrya Kissingera razgovarao bi u rukavicama, a svojim arapskim prijateljima razgovor prezentovao kao proarapsko predavanje američkom diplomati.
S Kastrom, kako se navodi, nije bio u posebno dobrim odnosima, pogotovo mu je zamjerao miješanje u sukobe u Angoli koja mu je bila važna u kontekstu nesvrstanosti.
– Zbivanja u Jugoslaviji bila su od najvišeg interesa za CIA. Ipak, procjene toga šta će se događati na prostoru Jugoslavije bile su pogrešne iako su analitičari imali vrlo detaljne informacije o tome šta se događa i što su vrlo rano definisali Miloševića kao glavni remetilački faktor i najopasnijeg činioca u već krhkoj federaciji – piše Večernji.
Ali, pratili su i emigrantske aktivnosti. Od prvog dana stupanja na američko tlo imali su sve informacije o Andriji Artukoviću, pratili aktivnosti Ante Pavelića od početaka njegove emigracije u Argentini, s kim sarađuje, kakvi su mu planovi, donosile su se i procjene svakog Pavelićevog saradnika.
Kako se navodi, brojni su i dokumenti iz doba nakon raspada Jugoslavije, za vrijeme ratnih sukoba. Vidljivo je da se pratilo sve što govori Franjo Tuđman, kakva su kretanja na terenu, mogućnosti ishoda sukoba, uz vrlo brzu reakciju u procjenama. Dokumenti govore o tome kako je Miloševiću bilo važnije prekidanje sankcija UN-a od krajiških Srba.
Tuđman je s druge strane čekao trenutak u kojem može biti siguran da Hrvatsku neće pogoditi sankcije ako napadne tadašnje sektore Sjever i Jug, no uz jake unutrašnje pritiske da se u akciju krene.
Kada se govori o prvom hrvatskom predsjedniku, on se u CIA arhivi spominje već u dokumentu iz 1972. kada je američku agenciju zanimalo hoće li se na njegovom suđenju dokazivati postoji li povezanost s hrvatskom emigracijom u Americi.
Iz ove nove arhive savršeno je jasno kako je prostor bivše Jugoslavije bio od izuzetnog značaja za CIA, piše Večernji list.
