Kada je Selma Agić upoznala Editu Malkoč pozvala je majku i rekla da je upoznala drugu sebe. Od prvog dana fakulteta dijelile su tajne, imale iste snove, maštale o budućnosti, planirale studentske dane koji su bili pred njima. Sve to je prekinuto 10. oktobra 2016. godine kada su se Selma i Edita bezbrižno vraćale u mali stan u kojem su trebale započeti zajednički život.
Deset minuta prije kobne nesreće, Selma se javila majci. Bio je to posljednji put. U narednom pozivu upućenom iz Sarajeva njeni roditelji su saznali da je Sanjin Sefić velikom brzinom prošao kroz crveno svjetlo i na mjestu usmrtio Selmu, a da je Edita preminula u bolnici.
Suđenje Sefiću počelo je 21. marta iznošenjem uvodnih riječi, a naredno ročište zakazano je za 6. april kada će biti saslušana dva svjedoka. U Kantonalnom sudu u Sarajevu tada će se prvi put pojaviti i porodica Selme Agić iz Bugojna. Njen otac Amir kazao je za Klix.ba da je do sada izbjegavao i medije i sudnicu, ali sada se odlučio uključiti u borbu za pravdu jer ga je, kako tvrdi, pravna država iznevjerila.
“Svi mediji su nakon suđenja kazali da Selmina i Editina porodica nisu prisustvovale ročištu, to je bila prva rečenica na svim televizijama. To me je zaboljelo, jer se niko nije pitao zašto nismo bili tu i svi su pomislili da nismo zainteresovani. Nisam želio ni davati izjave ni dolaziti u sud jer sam htio pustiti da tužilaštvo i sud odrade svoj posao, ali više nikome ne vjerujem. Niko me nije obavijestio da mi je kćerka mrtva, iako su odmah znali o kome se radi i ja sam mogao doći u Sarajevo odmah da su mi javili. Kad sam došao sutradan već je sve bilo gotovo, mjesto nesreće očišćeno, a Sefić u bjekstvu. Uprkos tome, u policiji su mi rekli da je riječ o finom momku koji nema nikakvih prekršaja iza sebe. Kasnije sam saznao da je trkač i da ima brojne kazne”, priča Amir Agić.
Kaže da njegovu i porodicu Malkoč nikad nije kontaktirao niko ni iz Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu. Jednom prilikom je pozvao postupajuću tužiteljicu i rekao da je, prema njegovom mišljenju, Sefić počinio ubistvo, a ona ga je optužila za vršenje pritiska na rad tužilaštva.
“Tužiteljica se nikada nije pojavila ni na jednom ročištu, a u ime tužilaštva zastupa moju kćerku i Editu. Uvijek je neko mijenja. Dobio sam papir od nje u kojem je tražila da se izjasnim da li ćemo podignuti krivičnu prijavu protiv Sefića i da napišem izjavu o materijalnoj šteti. Tražila je od mene da napišem koliko vrijedi moja kćerka”, kaže Agić.
Iako je vjerovao da neće doći u situaciju da treba reagovati, sada osjeća da mora braniti svoju kćerku.
“Niko me iz porodice Sefić nije kontaktirao, nakon 25 dana je došlo bezvezno pismo u kojem se izvinjavaju. Borit ću se do besvijesti. Prodat ću kuću ako treba i živjeti u šatoru, ali neću odustati. Šta treba, da se moja kćerka okreće u mezaru i misli da je njen babo odustao od nje? Oni misle da smo mi glupi ako smo iz provincije. Nismo mi glupi. To je moje dijete, ja sam se brinuo o njoj i onda je neko pokupi i još kaže da nije kriv. Vjerujem da će se svi drugačije ponašati kad me vide u sudnici. Hoću da vidim tog čovjeka, da vidim njegovog advokata koji kaže da se digla hajka. Protiv dvije studentice su podnesene prijave prošli put, bunile su se jer nisu mogle ući na suđenje”, kazao je Selmin otac.
Ističe da mu kazna nije važna i da bi za njegovu porodicu jedina satisfakcija bila pravedno suđenje.
“Njemu maksimalna kazna može biti od 1 do 8 godina zatvora. Ako ga proglase krivim za sve za šta je optužen može dobiti 15 godina zatvora. To je žalosno, igraju se ljudima kao klikerima. On je ubio sebe onog trenutka kad je ubio Selmu i Editu. Meni je pravda satisfakcija i najbitnije mi je da ne ponižavaju naše porodice i našu djecu, a to rade kad ne govore istinu”, kaže Agić.
Nažalost, Selmina smrt nije prva tragedija koja je zadesila porodicu Agić. Amir i njegova supruga u ratu su na sličan način izgubili šestogodišnjeg sina. Ipak, trude se da budu jaki zbog sina i kćerke koje imaju.
“Dobro je čim ljekari ne dolaze svaki dan. I supruga i ja pijemo lijekove i idemo na savjetovanje kod ljekara da bismo sve mogli podnijeti. Da nije nepravde možda ne bismo morali ni ići. Tužno je kad supruga uzme daljinski pa traži vijest jer zna da će biti, pa ako je čula jednom traži da opet čuje”, navodi naš sagovornik.
Povodom šest mjeseci od Selmine i Editine smrti 10. aprila u 21:00 sati ispred Zemaljskog muzeja u Sarajevu bit će organizovano okupljanje njihovih porodica, prijatelja, kolega i svih onih koji žale i osuđuju ono što se desilo. Podsjećamo, Emina Basara, prijateljica Edite Malkoč i Selme Agić, pokrenula je online peticiju za postavljanje simboličnog spomen-obilježja u parku Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Amir Agić je svjestan da će put do pravde biti dug i bolan, ali tvrdi da ni on ni porodica Malkoč nikada neće odustati. Jedina želja mu je da u sudnici dobije priliku da pred svima kaže ko je i kakva je bila njegova Selma.