Kada je Hasan-paša Predojević peti beglerbeg Bosanskog pašaluka, krenuo u osvajanje Bihaća 1592. godine, ključnu ulogu u razbijanju tvrdih bihaćkih zidina odigralo je brdo nekada poznato kao “Šehiti“ a danas “Pokojsko brdo“ koje se nalazi nadomak Bihaća.
Mezari osmanskih vojnika palih u bici za osvajanje Bihaća, još uvijek se nalaze tu na Pokojskom brdu i svjedoče burnu historiju najljepšeg krajiškog grada.
-Kulturno-historijski značaj-
Imena šehida nisu poznata, a jedini sačuvani trag koji svjedoči o tome, jeste tekst sveštenika Koste Kovačevića, objavljen u Glasniku Zemaljskog muzeja od oktobra-decembra 1897. godine, na strani 694-695.
Mezari su poprilično zapušteni i nema vidljivih tragova napisa na njima, niti je moguće putem nišana utvrditi da li se radi o Turcima ili Bošnjacima.
To svakako ne umanjuje značaj ovih kulturno-historijskih spomenika koji stoljećima ponosno stoje na istom mjestu i svjedoče o hrabroj borbi za plemenite ideale.
Svjesni toga predstavnici Udruženja “Naša Krajina, naša baština“ u cilju podizanja svijesti kod bihaćke javnosti obišli su pomenutu lokaciju kako bi se uvjerili u stanje nišana.
Prema riječima Rešada Behića, člana Skupštine udruženja, ovakvi spomenici su od velikog značaja za kulturnu baštinu grada Bihaća, jer bez materijalnih spomenika nema čvrstih dokaza o postojanju jednog naroda i njegovoj historiji.
“Oni govore o historijskim događajima i interpretiruju našu prošlost, ali predstavljaju i svojevrstan putokaz za budućnost i svjedoče bogastvo naše kulture. Iz tih razloga je veoma važno da ih sačuvamo, prije svega od nas samih, odnosno od pojedinaca koji ne shvataju njihovu kulturnu važnost. Svjedoci smo da su danas sve češći nasrtaji na naša stara groblja i na stare nišane koji su vrijedni spomenici našeg postojanja. Ako dozvolimo da oni nestanu, kao da ni mi nismo postojali. Oni su naše blago, treba ih prvenstveno očuvati i ukazati građanima na njihovu važnost“, ističe Behić.
-Zaštita od daljnjeg propadanja-
Ako hoćete upoznati jedan narod ili grad dovoljno je, kažu iz tog udruženja, da posjetite njegova historijska groblja, jer upravo ona ponajbolje govore o životu nekadašnjih njegovih građana.
Obično su groblja najbolji primjer umjetničkog izražavanja. Najbolja promocija tih spomenika i njihove važnosti je isticanje kroz naučno-popularne emisije o kulturnoj baštini, ističu iz ovog udruženja.
“Mi smo kao društvo prepozanli negativne pojave koje se odnose na rušilačke i vandalske nasrtaje na ove spomenike. Zato smo uputili najvišim vjerskim institucijama Islamske zajednice zahtjev za njihovu zaštitu. Na sreću, naša inicijativa je prepoznata, tako da su isti poslali cirkularno pismo svim džematima i vjerskim službenicima da poduzmu aktivnosti na zaštiti islamskih kulturnih spomenika. Skorašnji nemili događaj u Velikoj Kladuši kada je brutalno uništeno staro mezarje, govori da smo bili u pravu”, ističe Behić.
Na žalost, ističe, nije bilo razuma u općinskim organima da takav vandalski čin spriječe.
“O savjesti tih pojedinaca ne treba ni govoriti, osim da se nadamo da će država naći načina da ovakva nedjela primjereno kazni“, kaže Behić.
