Mladi pijanista iz Novog Pazara Adem Mehmedović jedan je od najboljih u regiji i šire. Na skoro održanom prestižnom međunarodnom takmičenju u Istanbulu pod pokroviteljstvom Fondacije Marthe Argerich (legendarne žive pijanistkinje) izabran je među prva tri virtuoza na klaviru.
Pored velikog uspjeha koji je postigao, Adem je poseban i poznat po tome što je do vrha stigao uz puno odricanja. Ljubav prema muzici, a radi kupovine instrumenta i učestvovanja na međunarodnim takmičenjima, natjerala ga je da je jedno vrijeme radio kao konobar i obavljao fizičke poslove poput istovara kamiona i cijepanja drva.
Sa 22 godine najmlađi je asistent na Fakultetu umjetnosti u Novom Sadu. Za takmičenja se i dalje priprema veoma ozbiljno, pa vježba od sedam do 14 sati dnevno.
U razgovoru za Anadoliju Adem kaže da je muziku zavolio svirajući sa starijim bratom u jednom lokalnom rok bendu, a da je počeo ozbiljnije da se bavi muzikom kada je shvatio da je srž muzike u klasičnoj muzici. Za njega je muzika nevidljivi lijek za dušu.
„Bilo koja muzika da je pitanju, pogotovo ova, nastala je iz plemenitih ciljeva. To je jedan duboko racionalni rad koji zahteva puno posvećenosti da se napravi takvo umetničko delo. Kroz to čovek ostavlja ono što je najbolje u njegovoj duši. To je vazda bilo u duši, bez obzira da li je slikarstvo, vajarstvo, pozorište… To su stvari koje oplemenjuju dušu i čovek treba da bude u tome i stalno sluša. Još je i nevidljiva (muzika) zato je i bliska ljudskoj duši i definitivno je lek“, kaže Adem.
Slaže da se njegov uspjeh u sredini iz koje potiče, ali i šire, ne cijeni dovoljno, ali i da to ne znači da se ne može postići uspjeh na svjetskom nivou.
Klasična muzika utiče na dušu
„Ljudi imaju predrasude vezano za klasičnu muziku. Misle da je tako dosadna, a zapravo je jedina koja može toliko da utiče na našu dušu“, ističe Adem.
Mladima poručuje da je za uspjeh najbitnije da znaju šta hoće, da imaju cilj i da rade na sebi.
„Volja i rad su glavne stvari koje su potrebne“, poručuje i konstatuje da samo talenat nije ključan za uspjeh u karijeri.
Dodaje i da mu nije bilo teško da radi osvarenja svog cilja radi i teške fizičke poslove.
„Putovanja radi učešća na festivalima i koncertima su skupa i teško je sve to finansirati. U ovoj zemlji je teško da se nađu sponzori, pogotovo za ovu profesiju, onda sam ja sam sve to morao da obezbeđujem. Pogotovo za instrument na kojem bi radio i spremao svoj repertoar. Bio sam primoran da radim neke fizičke poslove, ali to mi nije bilo teško, jer sam uvek imao na umu taj svoj cilj. Bilo je cepanja drva i tako tih stvari. Zašto bih se stideo? To me je sve vodilo ka kupovini instrumenta na kojem bih mogao da se usavršavam“, priča kroz smijeh Adem.
Po skraćenom postupku ovaj mladić i već poznati pijanista je u Novom Pazaru završio osnovnu i u Kragujevcu srednju muzičku školu. Planira da uskoro polaže prijemni za svjetski priznatu Mozarteum akademiju u Salzburgu (Austrija) gdje bi nastavio postdiplomske studije. Među ciljevima su mu da doktorira klavir, postane koncertni izvođač i kompozitor.
„Čak bih voleo da budem i dirigent, da je sve usko povezano sa muzikom“, dodaje u razgovoru za AA.
Adem se uvijek snalazio, i u srednjoj i u osnovnoj muzičkoj školi za njega su uvijek otvorena vrata od učionica sa klavirom. I na Fakultetu umjetnosti u Novom Sadu, kada hoće da vježba na klaviru, mora da ustane u šest ujutru i zauzme učionicu dok ne dođe neki od profesora.
„Mislim i verujem da što je veći cilj i želja veća je i žrtva, i nema drugog izbora nego da se posvetite tome što želite, jer samo to može da vas ispuni do kraja, a mladi ne treba da odustaju od tog puta dok ga ne ostvare”, poručuje ovaj mladi pijanista.
Adem, kao već poznati pijanista i muzičar, svojevrstan je i ambasador Novog Pazara. Za njega su zbog postignutih uspjeha odvojene prijeme priredili gradonačelnik Nihat Biševac i predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća (BNV) Sulejman Ugljanin.
Uskoro planira da održi koncert u svom gradu.
„Želja mi je da u mnogim sredinama prikažem da i ovdje u Sandžaku i Novom Pazaru posjedujemo veliki dar za mnogo toga, iz puno sfera, za muziku pogotovo. Znam puno talentovanih ljudi. Volio bih da svojim delima podstaknem da Novi Pazar ima što više događaja“, poručuje Adem i dodaje da se ponosi kada negdje, pored svog imena i prezimena, čuje ili pročita „pijanista iz Novog Pazara“.
Anegdota s komšijama
Pored Lista, Šopena, Mocarta i Baha, omiljeni kompozitori su mu Sergej Rahmanjinov, Aleksandar Skrijabin i Alfred Šnitke.
Nastavnik klavira u OMŠ „Stevan Mokranjac“ u Novom Pazaru Džefris Pučić je bio prvi Ademov učitelj sviranja i za njega kaže da je sav uspjeh postigao trudom i radom.
Dok nam kao uspomenu pokazuje „mrlju“ na poklopcu od klavira nastalu od taktiranja kada je vježbao sa Ademom, Pučić nam je, govoreći koliko je on dugo vježbao dok je bio dječak, ispričao anegdotu u vezi sa komšijama u blizini muzičke škole. Adem je pred neko takmičenje ostao do kasno uveče vježbajući za klavirom. Kako se kroz smijeh prisjeća Pučić, obližnje komšije zvali su ga oko tri sata noću i pitali ko svira u ovo doba i ne da im oka sklopit’, a on je prvo pomslio da ne može biti niko osim Adema.
„Bio je najbolji u generaciji. Sav njegov uspjeh je njegov, rad, trud i želja. Ako nemaš podršku od grada, onda moraš sve sam. Ne sumnjam da je njegovim roditeljima bilo teško. Ima dosta talenata, ne samo iz muzike, i grad da podrži tu decu i da im, ipak, da taj vetar u leđa za napredovanje“, kazao je Pučić.
