Tokom jučerašnjeg obilaska gotovo svih migrantskih lokacija u Krajini i razgovora sa predstavnicima humanitarnih organizacija, samim migrantima i domaćim stanovništvom, nismo mogli doći do odgovora da li se njihov broj stvarno smanjuje. Predstavnici državnih vlasti govore o stagnaciji priliva migranata, međutim, u Bihać neprestano stižu novi, čemu smo i jučer svjedočili.
Brojanica i suze
Ali, oni koji imaju novaca odlaze, dok ih većina, pogotovo oni siromašni, ostaje zaglavljena u Bihaću po tri, četiri mjeseca, pa i duže.
– Deset puta sam pokušavao preći granice da dođem u Evropu, dva puta me je uhvatila slovenska policija i vratila, osam puta hrvatska. Ne znam više šta da radim. Oni koji idu sa krijumčarima lakše prođu, ali krijumčari traže 2.500 eura po osobi. Ja ih nemam, pokušavam pješke kroz šume, sa drugima koji pokušavaju preći na taj način. Potrebno je preći oko 300 kilometara i putovati oko sedam dana do Italije. Muka je to, iscrpljen sam i razočaran, ispričao nam je Shahzad Iqbal iz Pakistana.
On je oženjen i ima dvoje djece. Porodica je ostala u Pakistanu. Kaže da bježi, jer je stanje u Pakistanu teško, te da kao kršćanska porodica nemaju nikakve sigurnosti. U očima su mu suze a oko vrata brojanica sa križom. Od hrvatskih policajaca nije dobio suosjećanje, kaže da su mu razbili mobitel.
Na hrvatsku policiju žale se gotovo svi, za bosansku šute jer još ovise od njihove milosti.
Trče kroz betonsku ruinu Đačkog doma i viču: “Police raid, police raid”. I zaista, dvojac iz Ministarstva sigurnosti uz pratnju lokalnih policajaca krene ih legitimisati, strpaše i odvezoše dvojicu.
Da li zbog očaja, nakon neuspješna tri pokušaja proboja do zapadne Evrope ili zbog drugih razloga, svejedno, Hasan iz Pakistana je odlučio da ostane u Bosni.
– Riješio sam sve u uredu za strance, podnio zahtjev za azil i rekli su mi da će za 15 dana biti gotov moj žuti karton. Tada ću moći naći posao, imam već prijatelja koji će mi pomoći, pa ću moći naći i stan. Ja ostajem ovdje, volim Bosnu, lijepa je to zemlja, a pogotovo su mi se svidjeli ljudi, priča nam Pakistanac Hasan, možda i prvi budući naturalizirani Bosanac, s obzirom na to da su sve donedavno iz Ministarstva tvrdili da nikome neće odobriti azil.
A to je šteta, jer ima mnogo finih i vrijednih ljudi.
Svakodnevni život migranata se nastavlja, jučer ujutro su im podijelili tri suha obroka za dan, jer je Crveni križ radio dezinfekciju javne kuhinje. Kako nam je kazao predsjednik Crvenog križa Selam Midžić, očekuju da 3. septembra konačno počnu radovi na rekonstrukciji ove grozne zgrade, kako bi se stvorili uslovi za boravak izbjeglica tokom zime.
– Najavili su da će staviti krov i plastične prozore i vrata, kako će riješiti problem grijanja, ne znam, ali to je komplikovanije. Da ne govorimo o toaletu i kupatilima na svakom spratu. Za sada, sve ovo ovdje je naša odgovornost i Crveni križ je već dao maksimum, ispričao nam je Midžić.
Nemilosrdni Mađari
Međutim, ti radovi su trebali biti provedeni još jučer. Ali, vjeruje se da je to sve dio državne politike prema migrantima, ovakve države koja ne može zatvoriti granice na području RS-a, bar ne efikasno kao što to Hrvatska čini. Jedino je izgleda preostalo da se zadržavaju ovako grozni uvjeti, ne bi li to odvratilo migrante od bihaćke rute.
– Ovi uslovi jesu katastrofalni, ali nama je opet bolje ovuda nego da idemo preko Mađarske. Kada nas oni uhvate, pošalju nas 12 mjeseci u zatvor, povjerila nam se grupica Afganistanaca.
U usporedbi sa jednogodišnjom robijom, šuplji betonski kreveti i livada u Borićima su mila majka. Zasad, a kada dođe zima, moglo bi biti obrnuto.
/oslobodjenje.ba
