Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Husein ef. Kavazović, kao tadašnji tuzlanski muftija, bio je među prvima koji je pružio utjehu i podršku majkma Srebrenice nakon pada „zaštićenih enklava“ i spoznaje o najvećem zločinu u Europi nakon Drugog svjetskog rata, strašnog genocida.
Piše: Faruk Vele
Pisac i publicista, svjedok genocida, Hasan Nuhanović, prošle godine je opisujući prve odlaske majki ubijenih Bošnjaka u Srebrenicu nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, spomenuo upravo reisa Kavazovića.
Od muškaraca koji su se 1998. godine, prije tačno 20 godina, zajedno sa tim hrabrim ženama, prvi uputili u Srebrenicu bili su Nuhanović, Abdulrahman Malkić (bivši načelnik Srebrenice) i tadašnji muftija, a sadašnji reis Husein ef. Kavazović.
Govoreći o reisu Kavazoviću naglasio je da je on sve vrijeme bio sa majkama i preživjelim žrtvama genocida u Srebrenici.
„Bit će sve vrijeme sa nama. Nikada neće proći nijedan odlazak tamo u Srebrenicu, posebno tih prvih godina, a i kasnije, da on ne bude sa nama“, kazao je Nuhanović.
Zbog svega, vijest o smrti Hatidže Mehmedović, predsjednice Udruženja „Srebreničke majke“, iznimno je potresla reisa Kavazovića koji je, među ostalima, sarađivao sa hrabrom majkom Hatižom.
U prvoj izjavi za medije, reis Kavazovića je u povodu Hatidžinog preseljenja na Ahiret, za Radiosarajevo.ba, kazao:
„Umrla je naša Hatidža. Sa sobom je ponijela tugu i gorčinu ovog svijeta, što joj neljudi i zvijeri prirediše. Nadat se je da će svoju patnju na ovom svijetu, na Ahiretu zamijeniti srećom, a njeni dželati primjerenom kaznom. Neka joj se dragi Bog smiluje i uvede je s njenim najmilijim u Dženet. Rahmetullahi alejha rahmeten wasiah“.
U julu 1995. godine, Hatidža je ostala bez dva sina, Azmira (18) i Almira (21), i supruga Abdulaha (44).
Živjela je sama u srebreničkom naselju Vidikovac gdje se vratila prije 16 godina.
Majka Hatidža, iako je izgubila sve što je mogla izgubiti, nikada se nije predala, nego je nakon agresije je nastavila borbu za pravdu i istinu.
