Iz relativno male i nepoznate tvornice pod nazivom Agromerkantilija, sedamdesetih godina prošlog stoljeća počelo je nicati jedno od najvećih preduzeća u bivšoj Jugoslaviji.
Velikokladuški prehrambeni kombinat Agrokomerc imao je različite stadije u svom razvoju, ključne ličnosti i faktore koji su ga izdigli visoko na privrednoj ljestvici u tadašnjem periodu, ali i momente i događaje koji su doveli do njegovog potpunog kraha.
Počeci Agrokomerca sežu u 1969. godinu, kada je osnovana opća zemljoradnička zadruga Agromerkantilija, odnosno forma poljoprivrednog djelovanja koje je bilo uspostavljeno u Jugoslaviji kroz koju se pokušavalo seljake uključiti u proces proizvodnje i plasmana proizvoda. Ova zemljoradnička zadruga je imala sjedište u Maljevcu, susjednoj Hrvatskoj, blizu granice s Bosnom i Hercegovinom, koje je potom premješteno u Veliku Kladušu.
Do 1972. godine tvornica je nosila ime Agromerkantilija, kada se naziv mijenja u Agrokomerc. Oba naziva su trebala pokazati da je poljoprivredna proizvodnja, ali i plasman proizvoda nešto što će dati karakter tvornici i da je to smjer njenog razvoja.
Brza ekspanzija i rast broja uposlenih
Relativno brzo tvornica je počela investirati u kapacitete u kojima bi se proizvodila hrana. Čitava filozofija proizvodnje je u početku bila utemeljena na konzumnom jajetu, odnosno, značaju ovog proizvoda u prehrambenoj industriji i njegovoj ulozi kao baze za većinu proizvoda koje je tvornica imala i namjeravala imati. Već 1971. godine uloženo je 18 miliona dinara u peradarsku farmu koja je pokrenuta u Velikoj Kladuši, a koja je bila embrion razvoja ovog poljoprivredno-prehrambenog kombinata. Narednih 15-ak godina Agrokomerc je nastavio doživljavati razvojnu ekspanziju, a u jednom momentu upošljavao je više od 13.000 ljudi.
Historičar i profesor na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu Admir Mualosmanović u nekoliko svojih radova je istraživao proces nastanka, razvoja, kao i uvjete koji su doveli do propasti Agrokomerca, a u razgovoru za Klix.ba govorio je o pojedinim detaljima svojih istraživanja.
“Pojava Agrokomerca je pomogla u izlasku iz nerazvijenosti i to se posebno odnosi na općinu Velika Kladuša. Međutim, u prvom redu je tome doprinosio republički koncept disperzije pogona velikih nosilaca privrednog razvoja. Ne treba zaboraviti da su tokom sedamdesetih godina svoje pogone na području Bihaćke krajine imali neki od velikih bosanskohercegovačkih privrednih subjekata. Svakako da je, ipak, Agrokomerc bio najznačajniji”, kaže Mulaosmanović.
On je u svojoj knjizi “Bihaćka krajina 1971-1991.” naveo da je Agrokomerc znatne količine novca dobijao iz državnih fondova, ali i pomenuo mogućnost da je novac dolazio iz drugih izvora. Iz tog razloga upitali smo ga kome ili čemu pripisuje ogroman tehnološko-finansijski rast Agrokomerca sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća – menadžerskim sposobnostima njegovog prvog čovjeka Fikreta Abdića ili nečem drugom.
Mulaosmanović: Iza Agrokomerca stajala država i JNA
“Agrokomerc su izdašno pomogle centralne vlasti nizom akcija iza kojih je, prema svemu sudeći, stajao Hakija Pozderac. Dakle, ne radi se o genijalnosti menadžera već, prosto kazano, korištenju povoljnog trenutka kada se počeo razvijati koncept Općenarodne/Teritorijalne odbrane. Dakle, prema određenim pokazateljima, BiH nije toliko snažno investirala u Agrokomerc, koliko je to radila Jugoslavija”, kaže Mulaosmanović.
Njegov stav je da je Agrokomerc kompanija koja je bila pod budnim okom vojnih struktura.
“Činjenica da je vojska pomagala Agrokomercu u plasmanu proizvoda u Jugoslaviji i inozemstvu sama po sebi dovoljno govori. U određenom trenutku, dok proizvođači nisu imali tu priliku, Agrokomerc je izvozio betonsku galanteriju. Njegovi proizvodi su skoro potpuno pokrili JNA logistiku, hotelske komplekse na Jadranu i JAT kao državnog avioprijevoznika. U centraliziranoj državi to znači da imate izuzetno jakog pokrovitelja”, smatra naš sagovornik.
Na pitanje kakva je uloga braće Pozderac u ekspanziji Agrokomerca, ističe da je Hakija bio mozak svega.
“Vjerujem da je njegova namjera bila pomoći rodnom kraju zbog negativne uloge koju je imao 1950. godine. Logično i da je Hamdija Pozderac učestvovao na određeni način u pomaganju Agrokomercu, ali je on na kraju bio kolateralna žrtva bratove i Abdićeve ambicije”, dodaje.
Početak kraja: Afera s mjenicama
Strmoglavi pad Agrokomerca odvijao se u poznatoj aferi s mjenicama, a sve je počelo požarom 25. januara 1987. godine. Bilo je puno nagađanja o požaru, kružile su priče da je podmetnut, ali to nikada nije dokazano.
“Afera je, prema svemu sudeći, vrlo pažljivo isplanirana i nažalost dobro vođena. Vidljivo je po dinamici događaja da cilj nije bio rušenje Agrokomerca, već pritisak na bh. rukovodstvo u vrijeme kada se trebaju dogoditi značajne ustavne promjene. Hamdija Pozderac je tada bio na čelu komisije koja je razmatrala pitanje ustavne reforme i pritisak na njega je značio ostvarivanje srpskih ciljeva. S tim u vezi je i sudbina Ivana Stambolića usko povezana s čitavom ovom političkom rašomonijadom. Dakle, dogodio se požar prije kojeg su emitirane mjenice iz srbijanskih banaka, a koji je bio kreiran da policija dođe do ‘dokaza’. Od aprila 1987. godine afera se ‘kuhala’ i pritiskala je u prvome redu Hamdiju da igra prema pravilima SR Srbije. Kada je postalo jasno da se to neće desiti početkom augusta iste godine, duh je pušten iz boce”, ističe Mulaosmanović.
Predsjedništvo SKBiH je na sjednici od 12. septembra 1987. godine, na kojoj je Hamdija Pozderac dao ostavku, utvrdilo da Hakija Pozderac ima političku odgovornost za događanja u vezi s Agrokomercom. Optužnicu je podignulo Više javno tužilaštvo u Bihaću 29. februara 1988. godine, nakon čega su uslijedila pritvaranja Fikreta Abdića, Hakije Pozderca, Alije Aleševića, Ibrahima Mujića i drugih.
Mjesec dana nakon podizanja optužnice, pod nerazjašnjenim okolnostima, umro je Hamdija Pozderac. Suđenje je počelo 5. maja 1988. u Bihaću, a kontrarevolucionarno djelovanje je predstavljalo osnovu optužnice. Abdić je prvostepenom sudskom presudom u ovom postupku osuđen na 4 i po godina zatvora, ali presuda nikada nije dobila pravosnažnost. Iz zatvora je izišao krajem oktobra 1989. godine.
Sumnje na političku pozadinu afere: Agrokomerc je bio uvod u raspad SFRJ i rat
Nenad Pejić, koji je tada kao novinar TVSA pratio suđenje Abdiću, u svojoj knjizi “Isključi TV i otvori oči” naveo je sljedeće:
“Ima dosta tekstova koji tvrde da je afera namještena posve namjerno tada kad se dogodila jer se htjelo bitno oslabiti Bosnu i Hercegovinu u događajima koji su dolazili – raspad SFRJ i rat. Meni to tada nije izgledalo, ali jeste bilo profesionalnih elemenata koji su na to ukazivali.
Najprije, afera je otkrivena u jednom lokalnom listu – u Srbiji!? Najprije se pojavio tekst u Kruševcu gdje je jedan lokalni novinar ‘došao’ do podataka i pokrenuo lavinu. I danas, a kamoli tada, jednom lokalnom novinaru je gotovo nemoguće doći do takvih podataka.
Drugo, afera je sa sobom odnijela jednog od najutjecajnih jugoslavenskih političara Hamdiju Pozderca. On je trebao biti i predsjednik Predsjedništva SFRJ godinu dana kasnije, bio je predsjednik Ustavnopravne komisije i neprikosnoveni autoritet za Ustav SFRJ. Ko se sjeća, tada je Milošević grabio vlast, dešavale su se Ustavne promjene u Srbiji i nastojala se izgraditi zakonska struktura za početak rata. Hamdija Pozderac bi u tome bio velika prepreka. On je posve sigurno bio vrlo jaka figura na političkoj sceni i trebalo ga je ukloniti.
Također je činjenica da su mjenice bez pokrića bile redovan način plaćanja u financijskim tokovima privrede bivše Jugoslavije. Ali, niko osim Agrokomerca i njegovog generalnog direktora nije odgovarao! 1985. je registrirano 750 firmi koje su izdavale lažne mjenice u iznosu od ukupno sedam i po miliona dolara. Godinu dana kasnije već je zabilježeno da se 2.000 firmi bavi istom rabotom, da je u istom biznisu količina lažnog novca već u iznosu od 34 miliona dolara.
Četvrta činjenica je da su u Agrokomerc ušli pripadnici Kontraobavještajne službe (KOS) JNA mnogo prije nego se pojavila afera. To je potvrđeno iskazom oficira KOS-a Slobodana Lazarevića na suđenju jednom od haških optuženika. On je 1984. godine dobio zadatak da ide u Veliku Kladušu. Zaposlio se u Agrokomercu i radio ono što mu je bio ‘kontraobavještajni zadatak'”.
S druge strane, general Martin Špegelj iznio je tvrdnje da je upravljački vrh JNA stajao iza pokretanja afere, a kada je konačno srušen Hamdija Pozderac iz zatvora je pušten Fikret Abdić s kojim je vrh armije odmah uspostavio bliske kontakte. Milan Uzelac, pak, zapisao je da aferu Agrokomerc nije konstruisao Slobodan Milošević, nego je on nju koristio kao sredstvo za destabilizaciju BiH, u čemu je imao gorljivu saradnju prvog aktera afere.
