Povodom 25. novembra, Dana državnosti BiH, u zgradi Predsjedništva BiH upriličen je tradicionalni prijem.
Prijemu u Predsjedništvu BiH prisustvovali su visoki zvaničnici međunarodne zajednice, predstavnici diplomatskog kora, akademske zajednice, političkog, javnog i vjerskog života u BiH. Među njima svojim prisustvom svečanost su uveličali: ambasadorica SAD-a u BiH Maureen E. Cormack, ambasador Velike Britanije u BiH Edward Ferguson, Haldun Koč, turski ambasador u BiH, francuski ambasador Guillaume Rousson, premijer FBiH Fadil Novalić, reisul-ulema Husein ef. Kavazović, predstavnice udruženja “Majke Srebrenice”, Ivica Osim i mnogi drugi.
U obraćanju prisutnima, član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović je podsjetio na značaj ovog datuma.
Njegov govor prenosimo u cijelosti:
– Dan državnosti je dan kada se podsjećamo na događaje potvrđivanja historijsko-pravnog kontinuiteta državnosti Bosne i Hercegovine.
Ovo je dan kada – u svjetlu hiljadugodišnje opstojnosti naše zemlje – treba jasno da sagledamo našu sadašnjost i razgovjetnije projiciramo našu budućnost.
Dan državnosti utemeljen je u događaju koji se zbio prije 74 godine, u vrijeme Drugog svjetskog rata, najstrašnijeg rata koji je svijet dotada vidio. Bio je to sveopšti ratni sukob u kojem je Bosna i Hercegovina bila poprište najžešćih i najdugotrajnijih bitaka u ovom dijelu Evrope. U suprotstavljanju fašističkim silama zla, nasilja i nepravde, i u borbi za slobodu i za zajedništvo i ravnopravnost, narodi i građani Bosne i Hercegovine podnijeli su ogromne žrtve i platili visoku cijenu.
Ta borba naroda i građana Bosne i Hercegovine za pravdu i slobodu dobila je svoj temeljni institucionalni izraz 25. novembra 1943. u Mrkonjić Gradu, odnosno Varcar-Vakufu, donošenjem Rezolucije Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, najvišeg državnog organa antifašističke borbe i nosioca bosanskohercegovačke državnosti. Po završetku tog rata, Bosna i Hercegovina je postala ravnopravna članica jugoslavenske državne zajednice.
Nepunih pola stoljeća kasnije, Bosna i Hercegovina je stekla međunarodno priznanje kao nezavisna država i punopravna članica Ujedinjenih nacija. Nažalost, ubrzo potom, bila je izložena agresiji i doživjela sudbinu najveće žrtve u procesu propadanja socijalističkih poredaka u Evropi i nasilnom raspletu jugoslavenske krize. Nakon četiri godine ratnih razaranja, ljudske patnje i stradanja, politički lideri toga vremena iskazali su mudrost i hrabrost potpisavši sporazum koji je okončao rat i donio mir u Bosni i Hercegovini.
Potvrđujući državno-pravni kontinuitet Bosne i Hercegovine i temelje njezine državnosti – u ravnopravnosti svih njenih naroda i građana i u afirmaciji ljudskih prava i suprotstavljanju svim oblicima diskriminicije – taj mirovni sporazum je suštinski potvrdio načela ZAVNOBiH-a i stvorio pretpostavke za reintegraciju bosanskohercegovačkog društva, jačanje institucija države i obnavljanje ratom pokidanih veza među pripadnicima različitih etničkih i vjerskih zajednica koje su građene stoljećima.
Ovogodišnji Dan državnosti Bosne i Hercegovine obilježavamo u okolnostima okončanja rada Haškog tribunala i završavanja jednog razdoblja u postdejtonskoj historiji naše zemlje.
Budući da svakodnevno iskazujemo svoja viđenja primjene Dejtonskog sporazuma, želim istaknuti dvostruku važnost djelovanja Haškog tribunala za stabilizaciju mira, za oporavak bosanskohercegovačkog društva i za uspješno kretanje Bosne i Hercegovine na evropskom putu.
Haški tribunal je institucija Ujedinjenih nacija. On predstavlja Ujedinjene nacije, a time i čitav civilizirani svijet. I naša je državna obaveza prihvatanje i poštivanje njegovih odluka. Njegova je ključna vrijednost u pravosudnoj usmjerenosti na individualnu odgovornost u događajima i zbivanjima kod kojih se lako podliježe iskušenju da se individualna odgovornost zanemari na račun etničkog ili nekog nekog drugog kolektiviteta, i da se odgovornost pojedinca zamjeni kolektivnom krivicom.
Zato je uznemiravajuće osporavanje presuda Haškog tribunala od onih koji se usuđuju poistovjetiti cijeli narod sa pojedincima osuđenim za najteže zločine počinjene u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, proglašavajući presuđene zločince nacionalnim herojima. Takvi prelaze s druge strane moralnih normi i pravnih kriterija, i njihovi istupi – u kojima nema nimalo suosjećanja za žrtve zločina, ali ni odgovornosti prema vlastitom narodu – svjedočanstva su dvostrukog poraza ljudskosti.
Premda su presude Haškog tribunala daleko od potpunog udovoljavanja pravdi za sve počinjene zločine i nepravde, imamo razloga da budemo ohrabreni njegovim učincima, i da računamo na oslobađajući odnos prema prošlosti i na građenje zajedničkog odnosa prema budućnosti naše zemlje.
Siguran sam da su pravda i svijet, i najtješnji odnos svijeta i pravde, usprkos svim iskušenjima i razočarenjima, životno opredjeljenje većine građana Bosne i Hercegovine, većine pripadnika svakog bosanskohercegovačkog naroda.
U Bosni i Hercegovini se uvijek vjerovalo, i vjeruje se i dan danas, da svijet bez pravde ne zaslužuje da postoji. To je konstanta njezine tradicije, kulture i opstojnosti. To je, siguran sam, i jamstvo njezine evropske budućnosti, način i zalog njezine trajne povezanosti sa svijetom.
Bez obzira na sve, nastavit ćemo insistirati na pravdi i istinoljubivosti.
Pravda se ne može mjeriti nečijom vjerskom ili nacionalnom pripadnošću. Kao što ni zločini, podvale i vjekovna lukavstva koja rađaju nepravde ne mogu biti suštinski promijenjeni ako ih ogrnemo u kvazipatriotsko ruho. Zločin je zločin, nepravda je nepravda, bez obzira ko i u čije ime ih počinio.
Druga izuzetno važna konstanta u historiji bosanskohercegovačkog društva jeste tradicija kulturnog, etničkog i religijskog pluralizma i raznolikosti koja je istkana kroz hiljadugodišnji suživot, toleranciju i poštivanje među njenim građanima, bez obzira na njihovu etničku i vjersku pripadnost.
Bosna i Hercegovina i njeni građani i narodi su kroz cijelu historiju plaćali visoku cijenu da odbrane i očuvaju taj jedinstveni bosanskohercegovački pluralizam i raznolikost. I bez obzira na tu visoku cijenu, nikada nisu odustali od toga. I siguran sam da nikada i neće jer bi time odustali od bića ove zemlje, od pozitivnog veziva koje njenu kompleksnu strukturu vjekovima drži na okupu.
Ta ideja Bosne i Hercegovine je danas – možda više neko ikada prije – pod teškim i kombinovanim udarima iz mnogo pravaca. Napadaju je – i napadaju nas koji je branimo – oni koji se te ideje boje. Napadaju je one snage koje vjeruju da budućnost leži u dezintegraciji, izolaciji i isključivosti. Napadaju je oni koji žele da izazivaju, šire i produbljuju etničke i vjerske razdore i sukobe. Napadaju je zato jer je ta ideja u svojoj biti antifašistička. Zato jer je ona inkluzivna, integracijska i progresivna.
Mnogi se danas pitaju je li duh ZAVNOBiH-a i dalje živ u Bosni i Hercegovini. Itekako je živ. On nikada nije ni prestao da živi u srcima ogromne mase dobronamjernih ljudi. I stoga će živjeti zauvijek. Mi ćemo uvijek iznova obnavljati i jačati vrijednosti ZAVNOBiH-a. To je naša svakodnevnica. Mi nikada nismo drugačije ni živjeli. Bosanski čovjek ne umije da mrzi. Naši ljudi ne prihvataju mržnju. To nije prirodno stanje njihovog duha i bića.
Bez obzira na sve napade, otpore i krize, Bosna i Hercegovina se sporo ali neumitno kreće u pravom smjeru, ka cilju koji je zacrtan 25. novembra 1943. godine. Bosnu i Hercegovinu postepeno i zajedno gradimo kao sigurnu i prosperitetnu državu, u kojoj se poštuju ljudska i svaka druga prava, i koja je snažno usmjerena integraciji u Evropsku uniju i NATO.
Fašizam svoje lice pokazuje u svemu. I zato je potrebno da se danas svi kao užeta prihvatimo ideje ZAVNOBIH-a, jedine istinske, svima bliske ideje za koju se vrijedi boriti. Mir, prijateljstvo sa komšijama, borba protiv svakog zla. Na svima nama je da se za takvu Bosnu i Hercegovinu u budućnosti borimo još jače, da svim građanima ove zemlje osiguramo jasnu perspektivu i vratimo dostojanstvo koje zaslužuju.
Građane Bosne i Hercegovine pozivam da se ne obeshrabruju krizama u koje nas povremeno guraju. Sve te probleme i poteškoće zajedno ćemo nadvladati. Kao što smo i svaki put do sada.
Mi koji nastojimo očuvati pluralistički i tolerantni duh bosanskohercegovačke države i društva nikada nećemo dozvoliti da ideja Bosne i Hercegovine, zajedništva i ravnopravnosti bude poražena. Kao i uvijek do sada, istrajat ćemo u naporima da prevaziđemo podjele i nastavimo graditi inkluzivno, otvoreno, pravedno i tolerantno društvo i državu u kojima će naše različitosti i naš pluralizam biti izvor prosperiteta, pokretač saradnje i most koji spaja sve naše narode i građane.
Zato podignimo čela. I budimo ponosni na svoju državu, i na put kojim smo prošli. Bosna i Hercegovina je naša jedina domovina. Ovo je zemlja u kojoj su živjeli naši preci. U njoj će živjeti i naši potomci. I, uvjeren sam, uživati svijetlu budućnost.
U to ime i sa tim mislima, čestitam Vama i svim građanima Dan državnosti Bosne i Hercegovine – poručio je u svom obraćanju Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH.
Prijemu u zgradi Predsjedništva BiH nisu prisustvovali predsjedavajući i član Predsjedništva BiH Dragan Čović i Mladen Ivanić.
