– Ovih dana, prije 24 godine, jednom kombinovanom akcijom, vojnom, inžinjerskom, političkom i diplomatskom odbranjen je glavni grad BiH. Ofanzivnu su namjerno napravili i mislim da ih je međunarodna zajednica namjerno pustila da je naprave kao pritisak na delegaciju koju je predvodio rahmetli Alija Izetbegović tih dana na mirovnim pregovorima u Ženevi. Valja pritisnuti Izetbegovića i bosanske patriote i delegaciju padom, zatvaranjem obruča oko Sarajeva pa će pristati na neke stvari. Radilo se to danima. Oni koji su inžinjerski dio ove akcije obavljali su jedni druge čuli nekoliko dana prije nego što će se sastaviti tunel. Izetbegović je dao do znanja indirektno pregovaračima Vanceu i Owenu da će prihvatiti za nas nepovoljan plan, koji je praktički značio podjelu BiH, ali pod uslovom da se Mladić zaustavi i da uđu snage UNPROFOR-a kao jedan kontrolni tampon između naših snaga i Mladićevih. S druge strane, približavali su se 17. Krajiška, 7. Muslimanska, Crni labudovi i borci iz Četvrtog korpusa i trebalo im je vremena. Uspio je u tome. Vojna akcija je zaustavljena, ali se obruč nije zatvorio. Naše jedinice su došle i probijen je tunel. Iz Sarajeva su istrčali, kao da na izlet idu a ne u pogibiju, momci koji su zatim definitivno učvrstili odbranu grada. Ovo je dan kad mi proslavljamo našu kreativnost, našu viziju, našu srčanost, naš inat i našu hrabrsot, dan kada se ima šta proslavit – kazao je Izetbegović.
Izetbegović je u nastavku obraćanja izdvojio priču koja, kako je kazao, govori o kreativnosti naših ljudi.
– Kada su tenkovi ušli u tenkoprohodni dio kod Otesa i vidjeli da mi više nemamo čime da ih zaustavimo, cijeli dan su vršljali i onda su isprobali našu snagu i znali su da nemamo čime da se branimo. Pala je noć. Tu noć smo mi sa posavskog ratišta dovukli crvene strijele sa kakvima se oni do tada nisu susreli na sarajevskom ratištu. To su dirigovani projektili koji ne promašuju na tri kilometra i koji su daleko jači od osa, zolja i onoga što smo mi tada imali. Naš diverzant Čarli je prenio to preko piste na sljedeći način. Zaklali su životinju i curila je krv, stavili su ispod toga te strijele, onda su stavili sistem za infuziju, kao da je ranjenik u pitanju. Na taj način su prenijeli dvije strijele. Idućeg jutra, kad su krenuli na nas tenkovima i transporterima, odmah su izgubili jedan tenk i dva transportera i pobjegli su u korito Miljacke te nisu smjeli izaći do sutra navečer – prisjetio se član Predsjedništva BiH.
Izetbegović je dodao da se ne može poraziti narod koji ne pristaje na poraz, što je dokazala borba za nezavisnsot i cjelovitost BiH.
– Hiljadu tona je trebalo svaki dan izvesti ili uvesti u BiH. Sve smo mi to obezbijedili. Onda neki mudrijaši pričaju kako nije bilo prave organizacije, kako nije bilo prave logistike, da se narod sam organizovao. Hiljadu tona oružja, goriva, maziva, hrane svaki dan. To su neki heroji koje ne znate, o kojima se ne priča i ne piše, a pisat će se ako Bog da – kazao je Izetbegović.
On je poručio da je napad na BiH 1992. godine bio šok, da je 1993. godin bila najteža, da je 1994. godine Armija RBiH postala potpuno ravnopravna te da 1995. godine nije izgubila niti jednu bitku.
– U novembru 1995. godine nama su zaprijetili da će nas zaustaviti NATO udarima ako nastavimo. Htjeli su ravnotežu, htjeli su neki kurs, nema pojednika i tako dalje. Mi smo moralni pobjednici, a niko nije, nažalost, vojni pobjednik – poručio je Izetbegović.
Član Predsjedništva BIH je prisutne podsjetio da je sa Igmana prije 75 godina krenuo Igmanski marš, što je, kako je kazao, herojska stvar.
– Koliko je naš narod te ‘93. i 94. napravio tih igmanskih marševa, koliko puta je naš narod otišao do Grebka po tim temperaturama i vratio se nazad, upadavši u zasjede. Treba se sjetiti Igmanskog marša, svake borbe, Titovih partizana i antifašizma, ali trebamo cijeniti i ovo što je naš narod uradio – kazao je Izetbegović, dodavši da bosanski patrioti poštuju sve i svakoga ko je gradio, branio i dao doprinos ovoj zemlji.
– Sve su to naši preci. I Iliri, Kelti, Slaveni i srednjovjekovni kraljevi su naši pradjedovi. I Osmanlije i Austrougarska su ostavili traga, koji mi poštujemo, koji volimo, koji je dio nas samih. Jugoslavija je bila naša. Mi smo bili najuvjereniji Jugosloveni, baš mi Bosanci. I partizani su bili naši. Josip Broz je naš. U njegovo vrijeme smo se školovali. Prije 200 godina niko u zemlji Bosni nije se zvao drugačije od Bošnjanina. Danas je to drugačije i mi to prihvatamo. Neka se svako zove kako hoće i neka se Bogu moli, što bi rekao Alija, kako ga je majka njegova učila. Mi poštujemo i volimo džamije, crkve, sinagoge, tekije, samostane, nošnje, običaje i kola svakog naroda u ovoj zemlji i boljelo nas je rušenje svakog mosta, svake bogomolje. Najviše nas je boljelo rušenje tih međuljudskih odnosa u našoj zemlji. Mi smo drugačiji od onih koji su ovu zemlju napali. Naš sistem vrijednosti je drugačiji. I zato ćemo mi pobijediti, ako Bog da – poručio je Izetbegović.
Izetbegović je naglasio da su najbitniji dio historije iznijeli heroji proteklog rata, s obzirom na to da su oni odbranili suverenitet, nezavisnost države BiH. Kazao je da je put koji je BiH prošla u protekle dvije decenije krvav put iz kojeg treba uzeti pouke.
– Najbitnija pouka je da više nikad ne smijemo biti slabi. Nikad više ohrabriti nasilne da krenu na nas. Uvijek organizovani, uvijek naoružani, uvijek spremni, da ih obeshrabrimo i radi nas i radi njih. Prošli put su nas napali nenaoružane, neorganizovane, potcijenili nas i slomili zube pa smo svi stradali, i mi i oni. Moramo radi nas i radi njih biti jaki i spremni – kazao je Izetbegović.
Član Predsjedništva BiH je izjavio da su prvih deset godina nakon rata išle dobro, a zatim su nastupili problemi.
– Onda je greškom nekih Bošnjaka, padom Aprilskog paketa, mi smo ugasili tu spremnost međunarodne zajednice i trpimo već deset godina jedan zastoj. Od prije godinu ili dvije dana taj zastoj bi se mogao pretvoriti u kretanje nazad, ako ga ne zaustavimo. Ostajemo sami i sad se isprobava dokle se može ići. Pogledajte kakve se riječi izgovaraju, kako se prijeti, kako se slobodno neke prijetnje o podjeli BiH izgovaraju, na koji način se odnose prema OHR-u, visokom predstavniku, isprobava se taj prostor, ta crvena linija gdje je. Ova zemlja će opstajati. Od 2006. do 2016. je u zastoju. Sad kreću ti napadi. Prvo će krenuti na istinu pa će se relativizirati, govorit će se da su sve strane jednake, nagrđivat će se ratni zločinci, dočekivat će ih se svečano, pravit će se referendumi, pokušat će se učiniti tema o referendumu normalnom – izjavio je Izetbegović.
S hrvatske strane, kazao je on, bit će pokušaja da se revidira istina u smislu da nije bilo zločinačkog poduhvata, da je HVO branio BiH.
– I stalno će se ponavljati kako su ugroženi. Ja mislim da 400.000 Hrvata, koliko ih sad žibi u BiH, nikad nisu bolje živjeli. Naravno, svaki narod bi imao šta prigovoriti i tražiti da se popravi. Imaju i Hrvati opravdanih zahtjeva. Da ih 400.000 sad živi u Hrvatskoj, imali bi deset posto vlasti. Ovdje imaju trećinu, a na državnom nivou imaju više pozicija nego Bošnjaci. To je stanje koje smo mi zatekli prije dvije godine – izjavio je Izetbegović.
Priča o ugroženosti je, smatra Izetbegović, odskočna daska za zahtjeve za nešto što im ne pripada. On je podsjetio i na druge napade na istinu.
– Čuli smo nedavno da je bošnjačka mafija počela rat. Dakle, nije u Karađorđevu dogovorio podjelu BiH Milošević sa Tuđmanom, nije JNA napala Podrinje i cijelu BiH, nije im se pridružio HVO, a zatim i Abdić, nego smo mi, vi ste počeli rat. I ovo je najopasnije, ovo zadnje jer to je udarac koji dobijamo iz najveće blizine – kazao je Izetbegović.
On je najavio mogućnost novih napada na institucije BIH, nove prepreke na putu ka ekonomskom razvoju. U konačnici se Izetbegović prisjetio riječi svog oca, rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića, koji je na prigovor o nepostojanju nacionalnog programa u BiH odgovorio: “Imamo, kako ne. Sastoji se od tri riječi: država Bosna i Hercegovina”.
