Sveučilišni profesor, bivši hrvatski predsjednik, lider stranke Naprijed Hrvatska, govori u intervjuu za Oslobođenje o izborima u BiH i hrvatskim europarlamentarcima
Gospodine Josipoviću, možete li prokomentirati nedavno održane opće izbore u Bosni i Hercegovini te postizbornu situaciju u BiH i to s pozicije nekadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske, sadašnjeg lidera stranke Naprijed Hrvatska, ali i iskusnog pravnog eksperta i sveučilišnog profesora prava?
– Rezultati izbora, kao i tenzije nastale nakon njih pokazali su dobro znane nesuglasice u odnosima nacionalno obojenih političkih elita. Nezadovoljstva su se produbila, zaoštrili odnosi sa susjedima. Ali, možda je ovo ipak dobar trenutak da vodeći političari pokušaju okrenuti stranicu, razumjeti strahove i želje “onih drugih” te naći kompromis koji bi barem za jedan ili dva izborna ciklusa omogućio Bosni i Hercegovini potrebne reforme i približavanje Europskoj uniji.
Pogrešna politika
Gledajući prijateljski, sa strane, mislim da je jedan od važnih problema nepovjerenje koje postoji i koje onemogućava unutarnji dijalog, bolje trialog, o iznimno važnim problemima koje BiH treba riješiti da bi se odmakla od rata, straha i stalne političke napetosti. Nakon što se malo stišaju postizborne strasti, valjalo bi svima sjesti za stol, jer dugotrajna nezadovoljstva i tenzije mogu donijeti opasne posljedice.
Kako biste ocijenili aktualne odnose Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine?
– Nažalost, nisu dobri. Rekao bih, u fazi su tuk-na-utuk. Otvorena pitanja sukcesije, rata i poraća dobivaju novu dimenziju u odnosima nakon izbora. Hrvatska službena politika se nepotrebno i neprilično javno angažirala na mogućoj promjeni izbornog zakonodavstva u BiH. Agitiranje Grabar-Kitarović kod Erdogana i Putina, još k tome uz medijsku pompu, ne samo da nije moglo dati rezultat nego je stvorilo lošu sliku o Hrvatskoj. U jednom sam intervjuu nazvao našu politiku prema BiH i očekivanjima većine hrvatskog naroda u toj zemlji paradnom. Naime, iritirati i BiH, i međunarodnu javnost naslikavanjem i izjavama koje se mogu shvatiti kao miješanje u unutarnje poslove BiH, pogrešno je. Mislim da bi hrvatska politika, razumijevajući strahove i želje većine hrvatskog naroda, mogla i morala pomoći građenjem mostova, razgovorima koji nisu u javnosti iritantni. Hrvatska sigurno neće pritiscima učiniti da se u BiH riješe komplicirani odnosi u kojima su, možda paradoksalno, svi na neki način u pravu, a istovremeno u krivu. Mislim da bi rasprave o prevažnim političkim problemima u BiH trebale početi tako da se pokuša razumjeti i druga strana. Bošnjaci se boje raspada države, a Hrvati majorizacije i de facto prelaska iz statusa konstitutivnog naroda u nacionalnu manjinu. Rat je ostavio duboke traume i nepovjerenje. Te probleme i strahove možete riješiti samo vi u BiH.
Kako gledate na pismo svih jedanaest hrvatskih europarlamentaraca koje su povodom rezultata nedavnih izbora u BiH i izbora Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH uputili čelnicima europskih institucija?
– Poznajem mnoge od europarlamentaraca i znam ih kao prijatelje BiH. Ali, očito su smatrali da nezadovoljstvo koje iskazuju mnogi Hrvati prema rezultatima izbora traže da upozore na to. Osobno, ne bih to radio na način kako su to oni učinili. Sigurno, mnogo toga što se događa u BiH i Hrvatskoj ima refleksiju i na susjede. Ali, u suvremenim odnosima međuovisnosti, politike i političari trebaju pokušati pomoći graditi mostove, ne doprinositi širenju nepovjerenja.
Postoji li u Hrvatskoj konsenzus o federalizaciji Bosne i Hercegovine?
– Ne. Većina smatra, i ja, da je organizacija BiH njeno unutarnje pitanje i da ne bismo trebali davati upute i recepte kako ćete vi u BiH graditi svoju državu. Druga je stvar da, ako jesmo prijatelji, možemo i moramo upozoriti na primjeren način da postoje problemi i nezadovoljstva za koje smatramo da ih trebate uzeti kao ozbiljne.
Nezadovoljstvo najvećeg dijela hrvatskog naroda u BiH jest takva činjenica. A stvar je vaše mudrosti i vizije da svoju državu uredite tako da ne bude nezadovoljnih. Moram istaći, isto vrijedi i obrnuto. Osobno, nemam ništa protiv da čelnici drugih država, pa i iz BiH u primjerenoj komunikaciji kažu što smatraju problemom u Hrvatskoj. Uostalom, i sam sam kao predsjednik, posebno u fazi pregovora s EU, vodio puno razgovora te vrste.
Kada se želja da se pomogne počinje tumačiti kao uplitanje u unutarnje poslove susjedne države? Ovo pitam u svjetlu činjenice da je Republika Hrvatska potpisnica Dejtonskog sporazuma te ustavne obveze RH da brine o Hrvatima u BiH, gdje je granica tog angažmana?
– Granicu nije lako odrediti, ovisi o mnogim okolnostima. Javna percepcija mnogo toga određuje. Rekao bih da se među prijateljima, ako je način primjeren, može o svemu razgovarati. Ali, valja biti oprezan. Lako je prijeći granicu nakon koje se s pravom kaže, miješate nam se u unutarnje poslove.
Koje bi rješenje za jednakopravnost Hrvata u BiH, odnosno, kakva bi reforma unutarnjeg ustrojstva države bila prihvatljiva i za hrvatski i za bošnjački narod jer su jedino Srbi zadovoljni postojećim stanjem i statusom quo?
– Nemojte me to pitati. Odgovor na to pitanje imaju, ili bi morali imati samo legitimni predstavnici naroda u BiH.
U svojem predsjedničkom mandatu posjećivali ste Bosnu i Hercegovinu, komunicirali ste s predstavnicima sva tri naroda u BiH, koja su Vaša osobna iskustva i je li u BiH moguć unutarnji dogovor o najvažnijim pitanjima poput reformi i euroatlantskih integracija, jeste li optimist?
– Moram reći da sam sa članovima Predsjedništva BiH, iz sva tri naroda, otvoreno razgovarao i o najosjetljivijim pitanjima. Ali, ponavljam, ne tako da percepcija u javnosti bude miješanje u unutarnje poslove naših zemalja.
Manjak hrabrosti
Ponavljam, glavni problem je nepovjerenje koje vlada. Možda dijelu političkih elita i odgovara stanje stalnih napetosti i tenzija. Da, dogovor može i mora biti moguć. Ali, kao da nedostaje hrabrosti da se nađe kompromis… Optimist? Iskreno, ne znam. Bilo je sastanaka nakon kojih sam vjerovao da ćete u BiH okrenuti novu stranicu. A onda bi uvijek došlo do događaja, poput ovih izbora, koji bi unijeli novo sjeme razdora i nerazumijevanja.
oslobodjenje.ba
