Bosnu i Hercegovinu na predstojećim Zimskim paraolimpijskim igrama u Južnoj Koreji u martu 2018. godine predstavljat će 19-godišnja skijašica Ilma Kazazić. Prelijepa Sarajevska pahuljica, kako je mediji odmilja zovu, studentica je druge godine Fakulteta informacijskih tehnologija – FIT Mostar i certificirana web dizajnerica. Ljubav su joj sport, ali i muzika.
Sa Ilmom smo razgovarali o njenim skijaškim počecima, ostvarenim rezultatima, pripremama za Paraolimpijadu… Otkrila nam je i zašto nije dio nedavno pokrenute kampanje Paraolimpijskog komiteta BiH “Nisu mi rekli”.
Naša paraolimpijka trenutno se nalazi u Austriji, u Abtenau, na posljednjem takmičenju uoči Paraolimpijade.
Koliko je cerebralna paraliza utjecala na tvoje djetinjstvo i kako je uopće došlo do toga da se počneš baviti sportom?
– Cerebralna paraliza mi je dijagnosticirana u Engleskoj, kada sam imala nepune tri godine. Rođena sam na vakuum, pa se pretpostavlja da je tada došlo do oštećenja nerva, što se odrazilo na moju motoriku.
Moje djetinjstvo je bilo kao i kod svih mojih vršnjaka. Nikada nisam imala nikakvih problema ni barijera, osim što je sastavni dio mog života bila svakodnevna fizioterapija, a ona se kasnije, kada sam postala djevojčica koja je mogla da se bavi sportom, preinačila u sportske aktivnosti. Počela sam se baviti ritmičkom gimnastikom, plivanjem, zatim skijanjem, tako da su se u svakom godišnjem dobu smjenjivale moje sportske ljubavi.
Kada si počela skijati i jesi li kao djevojčica očekivala da ćeš postići zapažene rezultate i učestvovati na Paraolimpijadi?
– Skijam od ranog djetinjstva, čini mi se od kad sam i prohodala. Moj otac je veliki zaljubljenik u skijanje i tu ljubav je prenio na mene i moju sestru. U zimskom periodu, svaki slobodan trenutak smo koristili da idemo na planinu da skijamo. Skijanjem sam se bavila rekreativno sve dok nisam upoznala rahmetli profesora Senada Turkovića.
Njegova vizija bio je odlazak na Paraolimpijske igre u Soči. Nisam vjerovala da se preko noći mogu desiti čuda, ali su se desila. Moj rad i trud se isplatio. Život mi se okrenuo za 360 stepeni. Njegova vjera u mene i moj rad, odveli su nas ravno na najveći svjetski događaj o kojem sanjaju mnogi sportisti.
Koje su tvoje discipline u alpskom skijanju i na kojim takmičenjima si do sada učestvovala?
– Slalom i veleslalom su moje discipline u alpskom skijanju. Što se tiče takmičenja, bilo ih je jako puno, imam i dosta medalja, ali najvažnije u ovom sportu je da ostvarite normu koja vam otvara vrata za učešće na evropskim i svjetskim kupovima i prvenstvima, kao i Paraolimpijskim igrama. Učestvovala sam na više takvih takmičenja, a najznačajniji su mi Superfinale Europa Kupa u velesalomu – Veysonnaz, Švicarska (6. mjesto) i Europa Cup u slalomu – Landgraaf, Holandija (5.mjesto) – gdje sam ostvarila normu za obje discipline za učešće na XII Zimskim paraolimpijskim igrama u Južnoj Koreji.
Nedavno si bila na takmičenju u Hrvatskoj? Jesi li zadovoljna nastupom?
– Da, bila sam na WPAS takmičenju na Sljemenu u Hrvatskoj 7. februara i osvojlila bronzanu medalju. Međutim, to takmičenje mi nije donijelo neke promjene u mojim već stečenim bodovima za normu.
Najavljeno je da će troje sportista iz BiH učestvovati na Paraolimpijadi u Južnoj Koreji. Pored tebe, to su još Jovica Goreta i Fahrudin Ćatović. Kada putujete?
– Nažalost, oni još čekaju pozivnicu Svjetske paraolimpijske skijaške federacije i nadam se da neću biti jedina predstavnica BiH na Paraolimpijadi u Pyeongchangu za petnaestak dana.
Za Paraolimpijske igre se spremam već četiri godine i upornim radom sa svojim trenerom Leonom Svetlinom uspjela sam da ostvarim normu i prvi put u historiji alpskog skijanja za osobe s invaliditetom zasluženo odvedem Bosnu i Hercegovinu na ovo veliko svjetsko takmičenje. Ovo nije samo moja pobjeda, nego i pobjeda moje države. Treniram svaki dan. Ujutro rano idem na planinu i skijam, a poslijepodne imam kondicione treninge.
Imaš li finansijsku podršku neke institucije ili sama moraš osigurati novac?
– S obzirom na to da je paraolimpijska godina, ne samo ja, već i moje kolege, ove godine, kao nikada do sada imali smo snažnu podršku od Paraolimpijskog komiteta BiH, na čemu im se iskreno zahvaljujem.
Paraolimpijski komitet trenutno provodi kampanju “Nisu mi rekli” u okviru koje je predstavljeno nekoliko sportista sa invaliditetom. Ti nisi dio te kampanje. Zašto?
– Ovu priliku ću iskoristiti da prvi put odgovorim javno na mnoge upite, uključujući i vaš, u vezi sa spomenutuomkampanjom. Zašto ja nisam dio toga?
Mislim da se olako ušlo u ovu kampanju, ne konsultujući one kojih se to najviše tiče. Osobe sa invaliditetom teže integraciji u društvo, dok ih po mom mišljenju ova kampanja na neki način udaljava od cilja, jer u prvi plan ističe njihove nedostatke, a ne kvalitete ili uspjehe. Rezultat svega je ono što osobama s invaliditetom najmanje treba, a to je sažaljenje. Ako pogledamo oko sebe, svi mi imamo neki nedostatake, koji su u manjoj ili većoj mjeri izraženi.
faktor.ba
