Dokumenti sa kojih je skinuta oznaka tajnosti u američkom arhivu sugerišu da je nacistička Njemačka možda testirala operativnu nuklearnu bombu prije kraja Drugog svjetskog rata.
Nedavno skinuta oznaka tajnosti sa datoteke APO 696 iz Nacionalnog arhiva u Washingtonu zapravo je detaljan pregled koliko daleko su naučnici Trećeg Rajha došli u razvoju atomske bombe za kojojm je Hitler žudio.
U datoteci, koju objavljuje list „Bild“, zadatak akademika koji je pripremio dokument između 1944. i 1947., bio je „istraga, istraživanje, razvoj i praktična upotreba njemačke atomske bombe“.
Na izvještaju su radili brojni američki i britanski obavještajaci, a isti uključuje svjedočenje četiri njemačka stručnjaka – dva hemijska fizičara, hemičara i stručnjaka za rakete.
Oni se slažu u ocjeni da Hitlerovi naučnici nisu postigli proboj u nuklearnoj tehnologiji, ali da je dokumentovano testiranje, možda bilo aktiviranje rudimentarne bojeve glave 1944. godine.
Izjava njemačkog probnog pilota Hansa Zinssera u datoteci smatra se dokazom: stručnjaci za projektile, kažu kako je on 1944. godine posmatrao oblak u obliku gljive tokom testnog leta u blizini Ludwigslusta.
U njegovom dnevniku koji je dostavljen savezničkim istražiteljima stoji: „Početkom oktobra 1944. godine letio sam 12-15 kilometara od nuklearne testne stanice u blizini Ludwigslusta (južno od Lübecka).
„Oblak u obliku gljive s turbulentnim, bljeskavim sekcijama (oko 7000 metara) stajao je, bez ikakvih vidljivih veza sa mjestom gdje se desila eksplozija. Jake električne smetnje i nemogućnosti održavanja radio komunikacije…“
On je ocijenio da se oblak istezao desetak kilometara i opisao je udarni talas nakon ekspozije što je dovelo do otkazivanja uređaja u kokpitu njegovog aviona.
Sat vremena kasnije, piloti koji su u različitim avionima poletjeli iz Ludwigslusta posmatrali su isti fenomen.
Poznato je da je Hitler težilo osvajanjem nuklearne tehnologije i želio je da njegove V-2 rakete budu u stanju da nose nuklearne bojeve glave koje bi uništile Veliku Britaniju.
Iskaz četiri nemački naučnici u deklasifikovanom američkom izvještaju spominju tajni sastanak koji se održao u Berlinu 1943. godine, a koji je ministar naoružanja i Hitlerov miljenik Albert Speer nazvao „nuklearni samit“.
Na kraju izvještaja saveznici su zaključili kako vjeruju da Nijemci nisu uspjeli da pokrenu nuklearnu lančanu reakciju potrebnu za pokretanje nuklearne eksplozije, ali niko nije mogao doći do objašnjenje za ono što se dogodilo na nebu iznad Ludwigslusta 1944. godine.
