Rak prostate smatra se jednom od najčešćih vrsta raka muške populacije. Iako u BiH ne postoje pouzdani podaci o tome koliko muškaraca oboli od ove zloćudne bolesti, ta učestalost se u svijetu kreće od 30 do 100 slučajeva na 100.000 muškaraca. Mjesec novembar je mjesec borbe protiv ove bolesti koja se u najvećem broju slučajeva otkrije u kasnoj fazi.
Prostata je žlijezda veličine kestena smještena neposredno ispod mokraćnog mjehura, čija je osnovna funkcija proizvodnja većine tekućine u sjemenu. Dakle, osnovna funkcija prostate je vezana za plodnost, a ne spolnu (seksualnu) moć muškarca. Budući da mokraćna cijev prolazi sredinom prostate, svaka važnija promjena (najčešće upala, dobroćudno povećanje i rak) može dovesti do smetnji pri mokrenju i to je jedan od prvih simptoma raka koji se vrlo rijetko pojavljuje prije pedesete godine.
Kako nam je rekao doktor Selver Šabanović, specijalista koji se već 45 godina bavi urološkim problemima, rak prostate je jedan od najviše istraživanih i u vrhu je interesovanja svjetske urologije i onkologije.
“Zavisno od vrste, tumori mogu rasti veoma polako ili veoma brzo. Kod mlađih ljudi raste brže, a kod starijih sporije. Karcinom prostate je drugi najčešći kod muškaraca, kada je riječ o karcinomima, dok su na prvom i trećem mjestu karcinom pluća i karcinom debelog crijeva”, navodi doktor Šabanović.
On ističe kako u prvoj fazi ne postoje skoro nikakvi simptomi i zbog toga je ova vrsta raka ranije otkrivana tek u kasnijim fazama i shodno tome teže liječila.
“Međutim, često se kao prvi simptom pojavi visok PSA (prostata specifični antigen) koji može biti povećan ne samo kod raka, već i kod upale ili nekih drugih tegoba. Od kasnijih simptoma javljaju se prekomjerno noćno mokrenje, bol pri mokrenju, smanjen ili isprekidan mlaz, osjećaj da mjehur nije potpuno prazan, česti nagoni za mokrenje, prisustvo krvi u mokraći (hematurija), prisustvo krvi u spermi (hematospermija), bol u leđima, zdjelici te u nogama. U utvrđene faktore rizika spadaju rasa i porodična anamneza, a u moguće upala, okoliš u kojem su pacijenti izloženi hemijskim bojama, prehrana, koštana masa (muškarci s većom koštanom masom imaju veći rizik obolijevanja)”, rekao je doktor Šabanović.
On ističe i da bolest nije nasljedna, ali da se češće javlja u porodicama u kojima je neko već bolovao od karcinoma prostate. Doktor Šabanović savjetuje da takav pacijent treba početi preglede od 45. godine, dok muškarci koji nisu imali oboljelih u porodici preventivne preglede mogu početi od 50. godine i trebaju ih obavljati jednom ili dva puta godišnje.
Kao moguće faktore rizika Šabanović navodi i pušenje, često mijenjanje seksualnih partnera, zatim neke dodatke hrani kao što su hormoni, jedenje crvenog mesa, zasićenih masnih kiselina, a među oboljelima su prilično česti i poljoprivrednici, što je prema mišljenju doktora Šabanovića vezano za dodir s pesticidima.
“Ukoliko se rak otkrije na vrijeme, izlječivost je stopostotna. U ostalim slučajevima, kada je rak uznapredovao, daju se terapije – hormonska, brahiterapija, hemoterapija ili kombinovane”, objašnjava naš sagovornik.
S obzirom na to da se radi o reproduktivnom organu i simbolu muškosti, rak prostate ima i druge implikacije, one koje se tiču psihičkog zdravlja muškaraca i očuvanja samopouzdanja nakon ovakvih problema. Dvije najgore posljedice raka prostate, pored smrti, jesu inkontinencija (nemogućnost kontroliranja mokrenja) i gubitak potencije.
“Muškarci to teže prihvataju i zato rjeđe i dolaze na preventivne preglede, izbjegavaju ih, a jave se tek kad uoče izraženije tegobe i kad već postoje komplikacije, bilo da su blokirani bubrezi, da se bolest proširila u zdjelicu, ili je metastazirala u kosti. Nastaju dvije komplikacije, inkontinencija i gubitak seksualne potencije. Međutim, ako je bolest rano otkrivena, mogu se spriječiti neželjene posljedice”, rekao je Šabanović.
Nepostojanje sistematskih podataka o tome koliko muškaraca u našoj zemlji godišnje oboli od raka prostate, kao ni podataka o procentu smrtnosti oboljelih od ove bolesti, je poražavajuće. Međutim, ono što je poznato jeste da je učestalost obolijevanja od ove bolesti u BiH manja nego u razvijenim zemljama, dok, naprimjer u svijetu od raka prostate najviše obolijevaju Afroamerikanci, a najmanje muškarci u istočnoazijskim zemljama. U Hrvatskoj je ova bolest na sedmom mjestu svih uzroka smrtnosti.
