Uvod: Po prvi put u životu, Milorad Dodik je pomislo da umire. U nekom sumračnom bunilu rojile su mu se deluzivne misli. Sjetio se i rata i omalovažavanja i onog Doboja i onog ludog Ratka Mladića i onog Župljanina, sjetio se sve one mrake, koja mu je opljačkala njegove, hej njegove šlepere, a cigarete podijelila vojsci bijednoj.
Sad je stvar posve jasna. Opozicija će u noći uoči izbora u Banjaluci zarobiti nekih 50 šlepera sa izbornim materijalom i tako će direktno uticati na poništavanje izbornog postupka.
Noćna straža
Jer opozicija je možda nejaka i nesložna, ali će bar pokušati oteti nekakve šlepere. Dakle, za kobnu noć plan je bio sljedeći:
Govedarica sa svojim SDS trojkama negdje oko Klašnica blokira kolonu šlepera i preusmjerava ih na stari Trnski put. Bitno je samo da šleperi sa laktaške kroče na banjalučku teritoriju. Negdje kod Zalužana, Mladen Ivanić sa fantomkom na glavi upada u kućicu na pružnom prelazu Zalužani i vještim PDP-ovskim maj gerijem izbija vazduh i privremeno onesposobljava seoskog otpravnika vozova-čuvara-konduktera Žaru B. Ovaj se zateturao i pao po gajbi ispijenog Nektara. Na forhend u padu ga dočekuje mlada politička nada, sjedokosi predsjednik PDP-a Borislav Borenović i flašom od 0,5L šalje Žaru u carstvo snova. Zajedno sa svojim drugom i počasnim predsjednikom istog PDP-a Mladenom Ivanićem, baterijskom lampom «Iskra», daju tajne znakove svom isturenom jastrebu Igoru Crnatku, koji izbija iz mraka i vinta, da prostite vintu, kojom se spušta rampa.
A tako je i bilo…
Sve je spremno za diverziju vijeka. Ma šta vijeka, za diverziju koja bi nadmašila sve ratne presretačko-šleperske akcije. Drugovi Mladen, Borislav i Igor spremno čekaju na dolazak šlepera. Njih 50 i nešto. Šlepera, ne drugova. Adrenalin raste i pumpa krv u žilama. Drugovi su zanijeti u snoviđenju.
-Ako, uspijemo, samo ako uspijemo, doživotno ću biti u politici lijevo smetalo i tal-drugar svima, misli se za sebe drug Ivanić, dok popravlja naočale na prezategnutoj fantomki, koja mu stoji kao Afroamerikancu omaleni kondom na donjoj glavi.
Drug Borenović razmišlja o farbanju frizure i novoj nabavci ehotona koja će biti omogućena zarobljavanjem 50 šlepera sa izbornim materijalom.
Ćelavi Rastaman
Sa druge strane, na čelu konvoja je skanija gazda Dragana Čavića, komandosa lokalnog NDP-a, partije koja ima članova koliko i konvoj kamiona. Možda 50, a možda i jednog reći će na koncu narator, ali polako. Vozač je provjereni Rastaman, desna ruka, noga i olovka gazda Čavića, koji se infiltrirao među neutralne vozače i čija je uloga bila da u slučaju neuspjelog preusmjeravanja prema Banjaluci od strane Govedaričinih jastrebova, dobro Govedaričinih jazavaca, dakle, zadatak mu je bio da postane čovjek-plan B i da sam povede konvoj put usamljenog pružnog prelaza. Rastaman se zadovoljno smješka dok pogleda poster najnovije edicije Grandovih pjevačica poviše kokpita.
-Sve ide po planu, misli se za sebe. Uzimamo izborni materijal, uzimamo izbore, a ja uzimam onu svoju plantažu marihuane i posve legalno je pretvaram u medicinski zasad eksperimentalnog bilja, misli se za sebe Rastaman dok se češe po ćeli, nekad zasijanoj gustom dlakom. Samo da Ivanić i ovi njegovi gerijatrijski pioniri nešto ne zaseru. Trebaju zaustaviti konvoj, a onda ubijediti ljude da izađu, bez bilo kakvog otpora. Samo da ne zaseru. Samo da ne zaseru…
Crveno-žuti katadiopteri spuštene rampe primorali su konvoj da uspori. Rastaman je prvi stao, izašao iz kamiona, ugasio svjetla i pošao prema trojici ljudi na rampi.
-Mlađo, jesi li to ti, pita ga Rastaman?
-Grrraaa, grrrraaa, zagrakta Mladen! Ne zovi me tako, jebem li ti šefa! Hoćeš li da svi saznaju ko sam ja? Ako se to desi, neće Čavić vidjeti ni Skupštine, ni Banskog dvora, a kamoli Palate predsjednika, je l’ ti jasno?!
-Boga mi, Mlađo, ta fantomka ti pokriva samo trećinu glave, ko kopno na globusu. Trebao si uzeti tri, pa preplesti.
-Šta te brigaaa nesrećo, šapatom urliče Ivanić. Nije tvoje da pitaš, nego da radiš, prodera se. ‘Ajde sada od kamiona do kamiona i reci ljudima da izlaze. Reci im da su opkoljeni i da moraju odstupiti od kamiona, a mi ćemo sa podmlatkom, dobro mi to nemamo, mi ćemo sa rezervnim sastavom PDP-a i SDS-a, kao i sa oba člana NDP-a izvršiti otuđenje šlepera i njihovo odvoženje u nepoznatom pravcu put Paskoline ciglane.
I tako i bi. Lakše nego se tome iko nadao, Savez za promjene je to veče postao Savez za pobjedu. Preuzimali su šleper po šleper. Padale su skanije, volvoi, manovi i pokoji mercedes kao krajiške opštine u zadnjem ratu.
No, sudbina je opet uplela svoje prste na najnezamisliviji mogući način.
Čovjek koji piša u noći
Eto baš tamo kod prelaza pružnog nalazi se kuća Mile Atlagića, čuvenog SDP-ovca. Izašao čovjek ispred svoje hacijende, ispred svog poslovnog cartva da malo protegne noge, pusti vjetar noćnik, baci piš i oslušne šta se to dešava. A Atlagić je izuzetno pametan čovjek.
I nije trebao biti ni upola toliko pametan pa da prepozna Ivanićevu glavu, Borenovićev ehoton i Crnadkov pogled. Odmah mu je sve bilo jasno. Sjetio se avgusta i izjave Milorada Dodika, kada je proročki rekao medijima:
«Planira se zauzimanje 50 kamiona izbornog materijala. Ili bar jedan da zauzmu, isto je. Ako to ne uspiju, 6. oktobra će izaći na miting – rekao je Dodik i naglasio da je namjera izazivanje intervencije stranaca kako bi se poništili rezultati izbora i Banjaluka postala “slučaj”.
-To je to, pomisli Atlagić. Šef je sve bio u pravu! Znao je u bobu šta će se desiti. Suvi genije! Izvadi telefon iz gaća i nazva broj sa puno nula.
-Šefe, šefe, ajd’ pogodi šta se dešava? Šefe!
-Ko je to, štaoš, čuo se glas Milorada Dodika? Ko je to?
-Šefe ja sam, tvoj imenjak Atlagić.
-Mile, boktejebo, koliko sam ti puta rekao da ti ja od ljetos nisam šef. Šef ti je onaj balija Nermin Nikšić. A ti kad uđeš u Federalni parlament, tek onda uzmi mandat SNSD-a. Koliko moraš biti glup da to ne kontaš?
-Ama šefe, jebo mandat u Federaciji, jebo SDP, jebo sve, ovi kradu šlepere!
-Ko krade šlepere Atlagiću, šta bulazniš?
-Krade Savez za promjene, eno vidim Ivanićevu glavu, stoji mu fantomka ko kupina na torti. Evo ih kod mene ispred kuće u Zalužanima, ja izašao da pišam, kad ono…Kradu šlepere sa izbornim materijalom
-Tuuuuuuuuu…čulo se digitalno cviljenje sa druge strane GSM virtuelne žice.
Neš nadame!
Po prvi put u životu, Milorad Dodik je pomislo da umire. U nekom sumračnom bunilu rojile su mu se deluzivne misli. Sjetio se i rata i omalovažavanja i onog Doboja i onog ludog Ratka Mladića i onog Župljanina, sjetio se sve one mrake, koja mu je opljačkala njegove, hej njegove šlepere, a cigarete podijelila vojsci bijednoj.
-E, neš nadame, pomisli glasno Dodik!
Za dva minuta Kaja je sa privatnom vojskom blokirao Banjaluku. Za tri minuta mu se Špirić stvorio ispred kuće da vidi kom će se jatu prikloniti. Za četiri minuta je Dragan Lukač rastjerao noćne ptice Saveza za promjene. Za pet minuta je Milorad Dodik stajao pored kolone šlepera u Zalužanima i dozivao vozače po busijama. Za 1500 minuta je uzeo šampanjac od lijepe hostese ispred dvorane Borik i rekao da će nastaviti rastakati institucije Bosne i Hercegovine…
(Neće se nastaviti)
P.S.
Ova kratka izmišljena priča bazirana je na postojećim izmišljenim izjavama Milorada Dodika, njegovim bajkovitim horor storijama i stvarnim likovima i ponekom bitnom istinom.
/buka
