Dok jedan na svojoj djedovini u Bihaću nije mogao dobiti dozvolu ni za kiosk, drugi je na tom istom zemljištu gradio stanove pa naknadno legalizirao iako nikad nisu riješeni vlasnički odnosi. Prvoga je nepravda dotukla i prerano je otišao na onaj svijet. Drugi, podoban neimar, iz građevinske firme završio u fotelji Kantonalnog arhiva. Treća strana – prevareni kupci ostali su ni na nebu ni na zemlji.
Godinama je obitelj Delić-Redžepagić pokušavala pribaviti dozvolu da otvore obiteljski obrt na zemlji koja je im je ostala u vlasništvu nakon što su, zbog urbanističkih izmjena u središtu Bihaća, 80-ih godina prošlog stoljeća, morali promijeniti adresu. A onda je na toj lokaciji prije 10-ak godina počela nicati bespravna građevina.
Suvlasnica zemlje Rahmana Delić priča kako nikad nitko iz obitelji nije dao suglasnost za gradnju te zgrade: «Čak je moj muž išao da stavi zabranu građevinsku, on je poslao zabranu Fikretu Kovačeviću i da izađe inspekcija da li je to regularnu. Poslije je bilo, 20.6.2007., inspekcija je izašla i nakon 2 mjeseca dobili smo odgovor kao da on ima odobrenje za građenje. dobili smo odbijenicu kao da je sve riješeno».
No, da je bilo sve riješeno, ne bi uslijedili gotovo pa panični potezi tadašnje općinske administracije, pozivi Mesudovom ocu koji je preminuo još 1982. da se izjasni daje li Kovačeviću suglasnost za gradnju
«Poslije su oni slali na njegovog mrtvog oca kao da on daje suglasnost, to je bilo 20.2.2008., on je to srećom, eto ne bi ni znao da su slali poziv, otišao u poštu i podignuo. I oni su to tako sebi slali na mrtvog čovjeka, ne znam koliko su još slali, možda jesu više, ne znam sami sebi slali, odgovarali, zaključivali, to je mog muža jako potresalo», nastavlja ona
Na kraju je Mesud obolio i preminuo, 7 godina nakon ovog poziva. Nepravda u ovoj državi sve češće ubija.
S druge strane, 2008 Fikretu Kovačeviću je baš dobro krenulo: u lipnju urbanistička dozvola, u rujnu legalizacija, u prosincu uporabna dozvola. Sve školski, u razmacima od po tri mjeseca… I sve na kraju prvoga te na početku drugog mandata načelnika Općine Bihać Hamdije Lipovače. A vrijeme kampanje između. Naravno da Kovačević za Lipovaču ima samo riječi hvale: «Kad god sam došao u goste kod načelnika, svaki put me počastio, lijepo primio i bilo mu je drago da je neko konačno nakon rata počeo da gradi zgradu. Ja znam da o njemu kruže svakakve priče, ali moje je iskustvo – kamo sreće da imamo još takvih ljudi. Odmah da razjasnimo, ja nisam politička opcija Hamdije Lipovače».
Jedan SDA, drugi SDP, no našli se. Pitali smo Lipovaču je li pogodovao Kovačeviću?
«Ja nisam nikom mogao pogodovati, nezakonito ili zakonito, ako je imao potrebnu dokumentaciju. Ako je služba pripremila urbanističku suglasnost, građevinsku dozvolu, i ako je na kraju komisija primila taj objekt, znači tehnički prijem za uporabnu dozvolu, znači da su ispunjeni svi uvjeti», odgovara Lipovača.
Ali nisu. Pokazat će to spis koji se našao pred vijećnicima u prosincu 2010., nakon što je Lipovača otišao na dužnost premijera Unsko-sanskoga kantona, a na njegovu, nakon izvanrednih općinskih izbora, došao Albin Muslić. Postupajući po zahtjevu Fikreta Kovačevića za utvrđivanje prava vlasništva u svrhu legalizacije objekta u Sarajevskoj 1, Služba za prostorno uređenje dostavila je Uredu načelnika, a novi načelnik Općinskome vijeću – prijedlog da se taj zahtjev odbije. Zanimljiv preokret, pogotovu ako se ima u vidu da je Kovačević prvo pribavio rješenje o legalizaciji, a tek nakon tog tražio – priznavanje vlasništva u svrhu legalizacije.
«U konkretnom slučaju mi smo ovaj zahtjev odbili ne baveći se pitanjem legalizacije nego isključivo pravnog osnova koji govori o imovinsko-pravnim odnosima kao uvjetu za omogućavanje stjecanja prava vlasništva. U postupku koji je prethodio OV-u tada 2010. utvrđeno je da na osnovu službenih evidencija, znači prije svega ZK izvadaka i kopija katastarskih planova, pa i samih posjedovnih listova, da tu nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi. Što je bilo ranije, ja ne mogu komentirati», priča Muslić.
Muslić i inače nema praksu u javnosti komentirati poteze svog prethodnika Lipovače. Premda iz iste političke opcije, putovi su im se razišli u vrijeme kad je kantonalni SDP 2012., zbog brojnih korupcijskih afera, pokušala razriješiti Lipovaču svih stranačkih pozicija. Nastavak poznat.
U međuvremenu, Muslić se vratio na bihaćki Pravni fakultet. Građanska katedra, imovinsko pravo. I iskustvo javne uprave. Pa smo insistirali na odgovoru, makar teorijskom – bi li vaša novinarka mogla dobiti prvo legalizaciju pa tek onda dokument o priznavanju prava vlasništva, ako se zna da je legalizacija postupak u kojem se ono što je mimo propisa, bilo zbog prostorno-planske dokumentacije bilo zbog neuređenih vlasničkih odnosa – legalizira nakon što se uskladi s propisima? I evo tog odgovora: «U tu svrhu u Općini imamo cijeli niz službenika, pomoćnika, sekretara, koji moraju paziti na zakonitost sve i jednog akta koji se donosi u okvirima organa uprave. Kada biste me uvjerili da je određena tačka apsolutno u skladu sa zakonom, vi biste dobili takvo rješenje».
Čime je to Kovačević uvjerio Lipovaču, odnosno njegovu administraciju, da 2008. ispunjava uvjete za legalizaciju, unatoč neurednom vlasništvu, a što se je pokazalo već 2010? Postoje u javnosti nagađanja o izvjesnoj kompenzaciji nekome tko se dao uvjeriti, u vidu stana koji je nedugo zatim preprodan, ali nitko nam za tu priču nije ponudio valjane dokaze. S druge strane, oni koji razumiju pravo tvrde da to ne bi ni bilo dokazivo, jer je zgrada bila tek u izgradnji, neucrtana, pa se sve moglo odraditi bez ugovora. U svakom slučaju, Kovačević negira da je bilo kome učinio ustupak takve vrste, pa ćemo mu morati vjerovati na riječ. Za sad.
U međuvremenu, probleme imaju oni koji su od Kovačevića stan uredno kupili, platili i imaju ovjereni ugovor.
«Ugovor je u prosincu 2011. sačinjen kod notara Jakupović Adema. U članu 5 tog istog ugovora je stajalo da se prodavac obvezuje u roku od 1 godine etažirati isti tj. obaviti obvezu iz ugovora da se mi možemo uknjižiti kao vlasnici stana», nabraja Edita Beganović, vlasnica stana.
No, kad su 4 godine kasnije, supružnici Beganović stan odlučili staviti pod hipoteku, došli su do neočekivanog saznanja: «Ne samo da nije urađeno etažiranje po čl. 5 ugovora nego postoji spor između prodavaoca stana Fikreta Kovačevića i nekih suvlasnika koji se nalaze u ZK-ovima koji pokazuju da su također vlasnici zemljišta na kojima je izgrađena ta zgrada, u kojoj se nalazi moj stan. Prilikom sačinjenja tog istog ugovora nisam sumnjala u navedeni pravni posao tog istog notara Jakupovića. Potpisivanjem ugovora član 5 je ukazivao sam na etažiranje, a istog tog dana nam je predočena upotrebna i građevinska dozvola koju posjeduje Fikret Kovačević koja datira iz 2008. godine».
Edita Beganović u prosincu 2011. nije znala za odluku Općinskog vijeća iz 2010. kojom je Kovačeviću odbijen zahtjev za priznavanje prava vlasništva. No, je li za taj dokument, dokaz neriješenih imovinsko-pravnih odnosa prodavatelja, trebao znati javni bilježnik, te je li mu bila dužnost na to upozoriti nju kao kupca?
Kontaktirali smo Adema Jakupovića da čujemo njegovu stranu. Pred kameru nije htio, ali nam je u telefonskom razgovoru kazao kako on nije imao razloga sumnjati u javne isprave koje su mu predočene, jer građevinsko, odnosno rješenje o legalizaciji, naprosto podrazumijevaju čisto vlasništvo. Zato, dodaje, na taj način i sastavlja ugovore za zgrade u izgradnji. Kupca se štiti odredbom o etažiranju, i do sad ni sa jednom zgradom drugih investitora nije imao problema. Iznimka je zgrada investitora Kovačevića. Dodajemo, zgrade – jer već ih ima 5. I svugdje neki problemi.
«Osjećam se prevarenom. Smatram da su ovdje, mimo Kovačevića, odgovorni ljudi iz uprave koji su mu dopustili da može ovakve malverzacije raditi u centru grada», navodi Beganović.
A Kovačević upravu optužuje za aljkavost: «Izgradio sam zgradu u Sarajevskoj ulici prema tada važećim propisima, na suvlasništvu se mogla dobit građevinska dozvola, mogla se dobiti upotrebna dozvola, ali nismo se mogli uknjižit u gruntovnicu i sad ovom postupku koji vodi ZK ured Bihać bit će i to riješeno ja mislim u narednih nekoliko mjeseci».
Posjed u Sarajevskoj, kaže, stekao je kupovinom od rahmetli Kulenović Fikreta, a drugi dio od porodice Redžepagić: «Nakon 2002. sklopio sam fer ugovore s ovom porodicom drugom i nisam ih mogao proknjižit sve do prošle godine. Ali su mi oni uredno dali neograničenu punomoći koje su priložene prilikom dobivanja urbanističke odn. građevinske dozvole. Sve te dokumente imam, ali ne ovdje».
Razumijemo da nije imao punomoći sa sobom, jer smo razgovor vodili ne u sjedištu njegove građevinske tvrtke nego u prostorijama Kantonalne arhive, gdje je unatrag 8 mjeseci – ravnatelj, ali ni do danas nismo dobili obećane punomoći. Zaboravio je, baš kao što je zaboravio spomenuti sve razloge zbog kojih je 2010. odbijen njegov zahtjev za priznavanje vlasništva. Iz obrazloženja se jasno vidi da su neki od ugovora i punomoći na koje se tad pozivao u najmanju ruku upitne.
Umjesto tog, Kovačević danas kaže: «Odbijen sam kažem samo iz razloga što nije mogao Zavod za prostorno uređenje, nije mogao ili nisu htjeli, ne znam zašto nisu mogli uknjižit Općinu na tom dijelu gdje prolazi ulica».
On tvrdi da su svim vlasnicima parcela u današnjoj Sarajevskoj ulici 1988. isplaćene pravične naknade. I krivicu ponovno prebacuje drugome, ne obrazlažući kako je uopće logično graditi bilo što pa naknadno peglati zakonske obaveze.
«Nažalost, zbog aljkavosti administracije nisu isknjiženi i oni sad i dalje opterećuju taj ZK list i ovim sad postupkom koji se vodi oni će biti brisani i ulica će biti uknjižena tako da ja ostajem sam na građevinskoj parceli», objašnjava Kovačević. Siguran je u to zato što postoje ugovori određeni s tim licima koja se vode sa njim u ZK listu – za njih postoje u Zavodu za prostorno uređenje ugovori.
Zanimljivo je spomenuti da Javna ustanova Kantonalna arhiva po prirodi stvari surađuje sa Zavodom za prostorno uređenje na prikupljanju arhivske građe. Kovačević tvrdi kako njegova današnja pozicija i njegov pravni interes nemaju nikakve veze ta da se ugovori koje spominje u izjavi sami pojavljuju, donose “neki ljudi”… Je li mu vjerovati na riječ?
2011. je od Beganovića dobio novac i za uplatu poreza na promet, platio tek 2015. kad su oni saznali za hipoteku porezne uprave koja je u međuvremenu uknjižena.
Edita Beganović nastavlja pravnu bitku. Od gradskih je vlasti zatražila oglašavanje ništavnosti svih ranije pribavljenih Kovačevićevih dozvola, a protiv njega podnijela kaznenu prijavu. FUP je istragu proširio na zlouporabu položaja i ovlasti, uključeno Kantonalno tužiteljstvo.
Zatražena je i dokumentacija koja se odnosi na građevinsku i uporabnu dozvolu iz 2008. Provjerava se sve. Naši izvori kažu, posebno bi trebalo obratiti pozornost na punomoći za zemlju. Navodno je bilo i krivotvorenih. Istraga će reći svoje.
federalna.ba
