Razumijem zašto ljudi ne vole matematiku. Da sam pustio da mi škola formira mišljenje o njoj, siguran sam da je ni sam ne bih volio – kaže za Fenu matematički i informatički olimpijac, sedamnaestogodišnji Tuzlak Azur Đonlagić.
Ovaj uspješni mladić je osvojio prvo mjesto na takmičenju informatičkih talenata u BiH – BHOI 2017, što je tek najnoviji u niski bisernih rezultata momka za kojeg će se tek čuti.
– Biti pobjednik i prvak države se prije svega doima nerealnim. Međutim, sjećanja na dosta truda i težak (ali i zabavan) rad koji je tome prethodio omoguće da se taj osjećaj slegne i učini stvarnim. Oni koji me gledaju sa strane su često već unaprijed uvjereni u moj uspjeh, bodre me i podržavaju. Iako je njihova potpora veliki izvor moje samouvjerenosti, pravi strahovi i duboke nesigurnosti nestaju tek nakon suočavanja sa zadacima na takmičenju i konačnog ostvarenja tog cilja – kaže Đonlagić.
Čvrsto vjeruje da svako ko dobro poznaje određenu oblast može objasniti njenu srž na jednostavan i razumljiv način. Riješiti zadatak iz informatike, ističe, znači napraviti program koji uzima određene podatke (opisane u postavci zadatka) i ispisuje vrijednost koja se traži kao rješenje zadatka.
– Nakon pisanja programa, takmičar ga šalje sudijskom softveru gdje se automatski testira tačnost rada, potrošnja memorije i brzina izvršavanja postupka (tzv. algoritma) opisanog u programu te se na osnovu zadovoljenih kriterija ostvaruje određen broj bodova. Izgled i sučelje programa nisu važni. Primjer jednog jednostavnog zadatka je pronaći najkraći put kojim se može doći od grada A do grada B kroz datu mrežu cesta. Takvom programu sudijski softver više puta unosi plan puteva između nekoliko mjesta (koji nije poznat takmičarima) i boduje sposobnost programa da za svaki plan dobije tačan rezultat – objašnjava ovaj vrsni matematičar i informatičar.
Ovo nije bio njegov prvi plasman na Svjetsku olimpijadu iz informatike. Prošle godine je bio na olimpijadi u Kazanu u Rusiji, a prije dvije godinena Balkanskoj olimpijadi iz informatike. Prije tri godine je na Juniorskoj balkanskoj matematičkoj olimpijadi osvojio srebrnu medalju. Počevši od 5. razreda osnovne škole, Azur Đonlagić učestvovao je na oko 70 takmičenja na raznim nivoima iz matematike, informatike, fizike, engleskog, hemije, latinskog, bosanskog i drugih predmeta. Osvojio je 1. mjesto više od 25 puta, a gotovo 60 puta je bio među prva tri nagrađivana mjesta. Sedam godina je iz matematike držao mjesto prvaka Tuzlanskog kantona, a pet godina prvaka Federacije BiH. Bio je prvak kantona i iz engleskog jezika te više puta iz fizike. Nagrađen je srebrnom medaljom na evropskom takmičenju poznavanja latinskog jezika i kulture, a osim vannastavnih aktivnosti u školama koje je pohađao, učestvuje i na likovnim i literarnim konkursima.
Na pitanje otkud ljubav prema informatici i matematici odgovara da je veliki dio njegove bliže familije u prosvjeti, a ostatak uglavnom u tehničkim strukama, tako da je oduvijek bio izložen “jednom veoma pozitivnom stavu u vezi s naukom i znanjem”.
– Moje obrazovanje počelo je znatno prije osnovne škole, s tri godine sam većinom zahvaljujući svojim djedovima i nenama znao sva slova i brojeve, razne životinje, geometrijske oblike i figure te imao razvijene motoričke vještine. Sa četiri godine sam pisao i tečno čitao latinicu i ćirilicu. Prolazio sam kroz razne faze, učio saobraćajne znakove, države svijeta, gradove i zastave. S amidžom sam savladao osnove engleskog jezika. Moj otac je inžinjer građevine, a majka profesorica razredne nastave. Uvijek su imali želju da sam odaberem svoj životni put te su izbjegavali da me usmjeravaju ka svojim strukama, naprosto me okruživši enciklopedijama, internetom, svojom podrškom i beskonačnim strpljenjem. Trudili su se da što bolje odgovaraju na moja mnoga pitanja i zadovoljavaju moju znatiželju. Bio sam podstican da se raspitujem što više u vezi s bilo čim što me moglo zanimati, a nikad nisam ostao uskraćen za odgovor – kaže Đonlagić.
Ključ svestranosti je, ističe matematika, jer ona se provlači kao nit kroz sve oblasti i tek se spoznavanjem te njene osnovne osobine čovjek približava njenoj srži.
– Kao mali sam uživao u logičkim zadacima koje mi je otac zadavao i jedva sam čekao više razrede osnovne škole kako bih se mogao dokazati na takmičenjima. Prvih nekoliko godina vježbao sam sa svojom nenom, nastavnicom matematike u penziji, a u srednjoj školi sam se nastavio spremati sam uz veliku podršku škole i profesora. Privlači me još baš ta svestranost. Želio sam upisati studij informatike jer smatram da su njene vještine važne u mnogim područjima i da ću na taj način ostaviti sebi različite opcije da radim dosta toga što me zanima. Međutim, u ovom trenutku me ipak više privlači matematika s primjesama informatike te se nadam da ću u tom smjeru otkriti još više mogućnosti – ističe ovaj uspešni mladić.
Za dva mjeseca ga očekuje svjetsko prvenstvo u Iranu. Navodi da je najbolja priprema za to upravo prerađivanje zadataka s prijašnjih olimpijada.
– Zadaci će i ove godine biti slični prethodnima po tipu, ali drugačiji i nepoznati. Zadaci po pravilu ne smiju biti nikad prije viđeni, budu smišljeni isključivo za pojedino takmičenje, potpuno originalni. Kao i ranije, bavit će se algoritmima i strukturama podataka, ali za razliku od takmičenja nižeg nivoa, manje se bave već poznatim trikovima i školskim znanjima. Svjetske olimpijade iziskuju teška razmišljanja te maštovite i nove pristupe zadacima, što je i prikladno. Kantonalna i državna takmičenja provjeravaju sposobnosti i napredno znanje takmičara pa se preko njih i plasira na međunarodne olimpijade. Same olimpijade zahtijevaju inovativnost od svojih takmičara, sposobnost napretka, izvan okvira nečega već uvriježenog u svijetu ili što se može naučiti u školi. Sa svjetske olimpijade se nema kuda dalje, ne plasira se više nigdje. Ona je sami vrh – kaže Đonlagić.
Za Matematičku olimpijadu u Brazilu, koja ga također očekuje ove godine, vrijedi, kaže, ista osobina. Štoviše, matematika je nauka stara nekoliko hiljada godina te je ogromna raznolikost zadataka koji mogu doći na jednom tako prestižnom takmičenju.
-Prerađivanjem prijašnjih olimpijada može se steći osjećaj za težinu pojedinih zadataka, ali nemoguće je u potpunosti se pripremiti za takav događaj. Bilo koja priprema je tek širenje perspektive, treniranje uma i spremanje na težak rad kojem će on biti podvrgnut po više sati, dva dana zaredom. Poznato je samo da se zadaci na olimpijadi mogu svrstati u četiri velike grane: algebra, geometrija, teorija brojeva i kombinatorika. Pripreme za Međunarodnu matematičku olimpijadu održavat će se na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. Zbog specifične vrste izazova koji predstavlja jedna matematička olimpijada, najkvalifikovanije osobe za predavanje olimpijskoj reprezentaciji su upravo bivši takmičari, osvajači medalja na olimpijadama. Bivši olimpijac te osvajač bronzane medalje na svjetskoj olimpijadi, Admir Beširević, ponudio mi je prije godinu dana članstvo u olimpijskoj sekciji Škole matematike Udruženja matematičara Kantona Sarajevo te ga od tada smatram svojim mentorom – navodi Đonlagić dodajući kako je pohađao i zadnja dva matematička kampa koja su organizovana na Univerzitetu Burch na Ilidži te da je veoma sam zahvalan objema organizacijama koje su međusobnom saradnjom omogućile olimpijcima poput njega tu zadnju stepenicu ka međunarodnom nivou takmičenja.
Plasman u olimpijsku reprezentaciju BiH ostvaruje se postizanjem jednog od prvih šest mjesta na državnom takmičenju BiH, a intenzivnim organizovanim pripremama i zalaganjem mnogih lica, ističe on, znatno je povišen kriterij zadnjih godina. Bosna i Hercegovina se sa svakom takmičarskom sezonom sve bolje nosi sa svjetskim silama u matematici te je samostalnim radom sve teže postići zapažen rezultat.
– Ova zadnja godina je za mene bila presudna, rad ovih organizacija se ne može zanemariti i žalim samo to što nisam ranije stupio u kontakt s njima. Svima zainteresovanima za matematiku preporučujem upravo to, budućnost bosanskohercegovačke matematike je u metodičnom radu od malih nogu. Škola matematike UMKS traje tokom cijele školske godine i trenutno uključuje pet grupa: olimpijsku, predolimpijsku, srednju grupu i dvije grupe (A i B) za osnovne škole. Matematički kampovi se tri puta godišnje organizuju na Univerzitetu Burch i uključuju četiri grupe: olimpijsku, predolimpijsku, srednju i osnovnu grupu – objašnjava tuzlanski olimpijac.
Razumijevanje matematike i informatike je, koliko individualno, toliko i zajedničko svim udruženjima koja se time bave. Dokaz u matematici ili program u informatici je, kaže Đonlagić, univerzalno ispravan ili neispravan, neovisno o skupu ljudi koji ga pregleda. Zato se, kaže, i takmiči iz tih predmeta.
-Ono što je subjektivno jeste naš doživljaj tih disciplina. Filozofija matematike se razlikuje ovisno o učitelju, ali njeno beskonačno bogatstvo se krije u tome što će u njene dubine svako od nas uroniti na drugi način. Mnogo je više od toga što se uči u školi. Za mene su matematika i informatika jedan predmet. Omogućavaju mi da prodrem u tkanje svijeta, da ih pronađem u svemu i na tom nivou se i same sreću i stapaju u jedno. Matematika je jezik na kojem je napisano sve što poznajemo. Za mene je više od umjetnosti. Nju pronađem kada iz teksta izvadim sve riječi ili iz pjesme sve note. Ona je to što ih veže u jedno – pojašnjava naš sugovornik.
Kada je u pitanju usklađivanje vannastavnih obaveza Đonlagić kaže da ih nikad nije shvatao kao obaveze, već više kao razonodu.
– Ne volim riječ “talenat”. Ona utjeruje strah u kosti svima kojima nešto ne uspije iz prve, osjećaju se nenadarenim, manje vrijednim. Istovremeno obezvređuje trud onih koji su mnogo postigli, jer se njihov rad pripisuje rođenju ili nekoj višoj sili. Ne smatram da imam talenat. Radim matematiku dosta, to je istina. Prije sam imao vrijeme u koje sam je radio svaki dan, po deset zadataka, ali sad je jednostavno radim kad god stignem. Isto je s informatikom. Međutim, moje umijeće potječe iz pristupa. Kada radim zadatak, ne prolazim kroz niz postupaka zato što sam naučio da tako treba. Razmišljam kako da to riješim i svjesno činim stvari kojih sam se sam dosjetio kako bih se približio rezultatu. Svaki zadatak je pobjeda, svaki me čini bogatijim. Živim za taj osjećaj koji dobijem kada se osvrnem i vidim lijepo zapisano rješenje. To je pobjeda – kaže Đonlagić u razgovoru za Fenu.
Ističe da su zadaci iz napredne matematike dosta drugačiji od onoga što prosječan učenik smatra matematikom. Pojašnjaca da više liče na neku zagonetku poput “koliko se najviše skakača može postaviti na šahovsku tablu 5×5 tako da svaki napada tačno dva druga skakača?” nego na ono tipično “nađi x”.
– Razumijem zašto ljudi ne vole matematiku. Da sam pustio da mi škola formira mišljenje o njoj, siguran sam da je ni sam ne bih volio. U mojoj porodici je bilo dobrih matematičara, a i sad je. Moj otac i moja nena su živi primjeri, oni su ti koji osjećaju istu vrstu ljubavi, ali mislim da je za matematiku sposobno mnogo više ljudi nego što je zapravo voli. Kriv je školski sistem koji matematiku ne predstavlja u punom svjetlu, koji i zapošljava i proizvodi ljude koji matematiku predaju bezdušno, krivi su učenici koji se boje matematike i koji će kasnije njome plašiti svoju djecu. Imam mnogo prijatelja koji ne vole matematiku, ne znaju je i traže pomoć od mene, a vidim da su joj mnogo skloniji od drugih koji je možda znaju. To čini taj jaz kojem su djeca od malena prepuštena kada je riječ o matematici. Čovjek ne bira porodicu, ali svoju ne bih ni mogao bolje odabrati. Pomogli su mi da donesem neke prave odluke u svome životu. Ovo je jedna od njih. Čovjek koji zna matematiku kao da može sve. Uglavnom mi uopšte nije bilo teško učiti za školu jer svaki predmet može biti zanimljiv kad se povezuje s nečim što već znamo, a matematika se veže sa sve i sve čini zanimljivim. Mislim da sam stoga imao jako puno sreće u svom djetinstvu. Sve dugujem svojoj familiji – navodi Đonlagić.
Za tinejdžerski život kaže da je težak, čak i bez pritiska koji može dolaziti od vanjskog svijeta. Dodaje kako je izgrađivanje ličnosti i pronalaženje sebe buran proces te se čovjek protiv svog razuma može osjećati potišteno. Usprkos svemu, nikada sebi, kaže, nije dao za pravo da se osjeća kao da nije rođen i odrastao u najvećoj sreći.
Govoreći o slobodnoj vremenu Azur Đonlagić ističe da je njegov hobi prvenstveno matematika, ali “daleko od toga da je jedina stvar kojom se bavim”. Redovno izlazi sa svojim prijateljima, pogotovo uljeto kad njih ne opterećuje škola.
– Uglavnom, igram dosta kompjuterskih igrica, u zadnje vrijeme malo manje jer se osjećam kao da sam se zasitio svih starijih franšiza koje mi se dopadaju, a novije su prekomercijalne za moj ukus, fokusiraju se na grafiku umjesto kvalitete igre ili jednostavno nisu zanimljive. Zbog toga sebe i smatram elitnim “gamerom”, više “hardcore” od mnogih. Izbor mi je ograničen isključivo na kompjuterske igrice te iako ne vjerujem u “PC Master Race”, veliki sam pristalica emulacije konzola. Slušam uglavnom Ex-Yu pop i rok, kao i stranu muziku osamdesetih. Skorije pjesme pomno probiram kako bih izbjegao turbo folk i novokomponovani šund, a omiljeni pjevač mi je Đorđe Balašević zbog čijeg koncerta u Tuzli ću morati pobjeći s priprema za matematiku. Trenutno gledam seriju “Lucifer”, a od knjiga najviše čitam fantaziju i naučnu fantastiku, a još su mi draže kombinacije ta dva žanra. Među najdraža djela ubrajam serije knjiga “Harry Potter” i “Igre gladi”, a od (nažalost) manje poznatih djela “Hronike Ambera” i “Hronike gospodara rata” – kaže ovaj matematički i informatički olimpijac.
Za deset godina se, kaže, vidi sa završenim magistratom ili doktoratom, uspješan u svom poslu. Želi osnovati porodicu, jer je za njega to važnije u životu od pukog akademskog uspjeha ili karijere.
– Za mjesto stanovanja ne mogu ništa tvrditi. Trenutno želim da to bude Tuzla, nadam se da se moje želje neće promijeniti. Ovo je neki vid prekretnice u mom životu. Vjerujem da mogu nastaviti uspješno kao i dosad, ali čeka me prvo nekoliko olimpijada pa onda sve ostalo. Ne mogu sebi dopustiti da mi misli odlutaju u predaleku budućnost – zaključuje u razgovoru za Fenu sedamnaestogodišnji Azur Đonlagić, matematički i informatički olimpijac iz Tuzle.
