Objavljeno je -Općinski sud u Bihaću je po prijedlogu 6 predlagača iz Cazina i Velike Kladuše da se nad imovinom pravnog lica D.D. „Agrokomerc“ iz Velike Kladuše otvori stečajni postupak donio rješenje kojim je za privremenog stečajnog upravnika imenovao dr.sc. Šefika Smlatića, jednog se federalne liste stečajnih upravnika, inače doktora ekonomskih nauka iz oblasti analize proizvodnje i proizvodnih kapaciteta. On je posljednjih mjeseci u bihaćkom “Kombiteksu” vodeći stečajni postupak “napravio posao” jer je 20 kompanija kupilo resurse ove firme za oko 5,5 miliona KM a povjeriocima i radnicima su otišli ovi novci. U ovom trenutku ukupna masa namirenja u nekadašnjem bihaćkom gigantu je blizu 40 posto. Kladuška kompanija je daleko veći izazov.
Sudija bihaćkog suda Aladin Bajrić nije mogao na osnovu podnesene dokumentacije ocijeniti da li postoje svi neophodni uslovi za otvaranje stečaja nad nekadašnjim prehrambenim divom, pa će taj zadatak u skladu sa Zakonom o stečajnom postupku obaviti privremeni stečajni upravnik Smlatić. On ovaj zadatak treba uraditi do 13. oktobra.
Smlatićev zadatak prema sudskom rješenju biće da , osim što će ocijeniti da li je stečaj neminovan, između ostalog, izvrši uvid u poslovne knjige i dokumentaciju dužnika, da li imovina stečajnog dužnika može pokriti troškove stečajnog postupka te da li se poslovanje D.D. „Agrokomerc“ može u cjelini ili djelimično organizirati dok traje stečajni postupak.
– Ukoliko bude neophodno,uradiću i kontrolu poslovanja dužnika i eventualno kontrolu izvršene privatizacije- kazao je za „Avaz“ privremeni stečajni upravnik D.D. „Agrokomerc“.
Ova je kompanija u zadnjih šest godina napravila gubitak od 70,4 miliona KM.
Ekonomski stručnjaci pošteno bi vam rekli da , kada bi „skenirali“ poslovne bilance „Agrokomerca“, uopće ne bi bilo dileme da li bi se odlučili da predlože stečaj umjesto famoznog Zakona o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u FBiH.
Stečaj –da, a ovaj Zakon, koji je u svojoj očajnoj praksi poslužio kao državna poluga za dodatno urušavanje privrednih društava zasigurno –ne.
Nema nijedne federalne kompanije koja je nešto hajrovala sa apsurdnim propisom za detaljno pustošenje ionako uništenih resursa federalnih firmi.
Stečaj bi bio jedino moralno, profesionalno i zakonsko rješenje koje bi osiguralo zaštitu imovine unutar ,ali posebno van BiH kao i isplatu svih obaveza (banke, dobavljači, plate zaposlenih, direktni i indirektni porezi) koji u stečaju nose naziv „prava povjerilaca bez obzira kojem redu pripadali.
Izbjegavajući stečaj, pogodovalo se krajnje upitnim igrama i interesima povlaštenih grupa i pojedinaca koji su zarad sopstvenih ciljeva žrtvovali ogromne vrijednosti D.D.. „Agrokomerc“ izvan BiH jer su nezaštićene postale mete organiziranih kriminalnih grupa koje su se okomile na ono što su krajiški ljudi stvarali i gradili cijeli svoj radni vijek.Da su postojale zdrave snage u političkim krugovima i svijest o potrebi da se sačuva ovaj gigant, zaštite radnička prava i interesi, stečaj bi bio otvoren najkasnije krajem 2005 godine, kad je stupio na snagu Zakon o stečajnom postupku FBiH.
Zašto je apsurdan Zakon o financijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji BiH i njegova Uredba o postupku financijske konsolidacije privrednih društava u slučaju“Agrokomerc“? Pa, zato što je poslužio da se „Agrokomerc“ potpuno „zakonito“ dovede u stanje u kojem će mu se zadati završni udarac! On je omogućio pojedincima i određenim grupama da se putem „legalnih postupaka“ domognu se imovine a da u isto vrijeme hiljade radnika ostanu i bez svojih plata i bez riješenog radnog staža, a da se hiljade povjerilaca izigra! Zakon o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u FBiH napravljen je smišljeno da se u skladu sa njim proda sve što se moglo prodati, jer se ,po njemu, sve moglo staviti na doboš što nije u funkciji 36 mjeseci!?
Zakon je predvidio potrebu da se provede jedan kranje složen postupak što i jest provođenje finansijske konsolidacije. To je krajnje složen i zahtjevan ekonomsko-pravni proces za što je bilo potrebno imenovati istinske menadžere i kadrove koji predstavljaju vrh struke u svojim branšama. No, u BiH na vodeća mjesta u javnim kompanijama se postavljaju skoro isključivo stranačaki podobnjakovići, pa ni „Agrokomerc“ nije bio u tome izuzetak.
Ono što je na nedvosmislen način naglašeno kao ključni razlog za donošenje ovog Zakona, svodilo sa na uspostavljanje likvidnosti i solventnosti u poslovanju dužnika uz obavezu da se povjeriocima namire njihova potraživanja pod povoljnjijim uslovima od onih koji bi bili da je pokrenut stečaj. No, postupak finansijske konsolidacije nije bio obavezujućeg karaktera! On je cijelo vrijeme ovisio od odnosa dužnika i povjerioca. Ako ne dođe do usaglašavanja interesa, ukoliko i jedan povjerilac ne pristane da sklopi sporazum o konsolidaciji duga, ne prihvati ugovor o reprogramiranju duga od strane povjerioca, postupak restrukturiranja dužnika morao je da se prekine kao i dalja primjena Zakona o financijskoj konsolidaciji privrednih društava i da se podnese prijedlog za otvaranje stečajnog postupka.No, to nije činjeno.
Izvještaji koje je uprava D.D. „Agrokomerc“ Velika Kladuša dostavljala Vladi Federacije BiH govore najbolje o neuspjehu „projekta“ ovog apsurdnog Zakona. Mnogi povjerioci su ozbiljno oštećeni za vrijeme trajanja ove agonije ove , imovina „Agrokomerca“ značajno je smanjena, a onda je „apsolviran“ rok od 36 mjeseci da bi se moglo prodavati ono što se nikako nije smjelo prodavati, proizvodnji pogoni prije svih. Ostaje pitanje na koje trebaju odgovoriti direktori i članovi Nadzornog odbora ove kompanije a koje glasi:
Zašto su i zbog kakvih interesa primjenjivali ovaj Zakon iako su znali i morali znati da takvom poslovnom politikom nanose ogromne gubitke D.D.. „Agrokomerc“ Velika Kladuša ostvarajući drugima imovinsku korist na štetu ovog privrednog društva?
Egzaktni podaci o poslovanju D.D. „Agrokomerca“ govore sve. Ostvareni gubici u zadnjih 6 godina iznose: 70.388.834 KM. Ono što je posebno interesantno i sa aspekta ekonomske struke veoma teško razumljivo ogleda se u činjenici da troškovi po osnovu plata zaposlenih u pravilu predstavljaju značajan iznos obaveza koje opterećuju poslovanje jer su oni u kategoriji fiksnih troškova. Analogno tome, ako se smanjuje broj zaposlenih trebalo bi da dolazi do smanjenja gubitaka. No u „Agrokomercu“ u kome je sve bilo naopako, i ovaj je pokazatelj doživio nevjerovatnu metamorfozu. Naime, gubici u D.D. „Agrokomerc“ Velika Kladuša sa ukupnim brojem uposlenih u 2012. godini od 440 radnika iznosili su 11.774.366,00 KM a, 2016. godine sa svega 218 zaposlenih, odnosno duplo manje , knjiženi gubitak iznosio je nevjerovatnih 13.725.229 KM!??
