Ratifikacija Istanbulske konvencije u Hrvatskoj, prvi put nakon sticanja samostalnosti ove zemlje, dovela je u pitanje jedinstvo najjače političke stranke u Hrvatskoj – HDZ-a.
Nikada u skoro 30 godina od osnivanja ove stranke u Hrvatskoj, nije došlo u pitanje jedinstvo stranačkog vrha, vrha Katoličke crkve, mnogih braniteljskih udruženja, desničarskih medija…
Čak i kada je policija hapsila bivšeg premijera države i predsjednika HDZ-a Ivu Sanadera, crkva i mediji pod kontrolom HDZ-a, uz obilje dokaza za privredni kriminal i korupciju, u svemu su vidjeli nekakvu jugo-komunističku urotu i za sve okrivljivali ljevicu i nekoliko nezavisnih medija.
Bivša premijerka Jadranka Kosor godinama je bila nedodirljiva osoba za desničarske medije u Hrvatskoj, važila je za sveticu, političarku bez mrlje, ali kada je stranački vrh odlučio da je izbaci iz HDZ-a, isti ti mediji su preko noći promijenili mišljenje o njoj.
HDZ-ova vlada je bila ta koja je potpisala sporazum o saradnji s Haškim tribunalom, a premijer Ivo Sanader bio je autor čuvene izjave „locirati“, uhititi, procesuirati“, koja je rezultirala konkretnom akcijom lociranja, uhićenja i procesuiranja ikone hrvatske desnice Ante Gotovine, ali i brojnih drugih hrvatskih generala, koji su završili pred domaćim i međunarodnim sudovima.
Međutim, u svemu tome birači HDZ-a nisu nikada vidjeli krivicu „stožerne“ hrvatske stranke, već su krivicu tražili u strankama ljevice i malom broju nezavisnih i slobodnih novinara. Etiketu nacionalnih izdajnika godinama nose Vesna Pusić, pokojni Ivica Račan, Ivo Josipović, Zoran Milanović, novinari Boris Dežulović, Viktor Ivančić, pokojni Predrag Lucić i drugi, ali nikada u pitanje nije dovedeno domoljublje bilo kojeg pripadnika HDZ-a.
Sve do prije nekoliko dana.
Istanbulska konvencija uspjela je na ulice hrvatskih gradova izvesti desetine hiljada ljudi koji smatraju da bi ratifikacija Istanbulske konvencije ugrozila temelje na kojima počiva katoličanstvo.
Hrvatska Vlada na čelu s HDZ-ovim premijerom Andrejom Plenkovićem predložila je Saboru ratifikaciju Konvencije, što je izazvalo žestoke reakcije najdesnijeg krila ove stranke i Katoličke crkve, institucije koja je u prethodnom periodu bila najsnažniji aparat ove stranke u mobilizaciji biračkog tijela.
Andrej Plenković našao se u nezgodnoj situaciji. Mora birati između Brisela, odnosno evropskih vrijednosti, i domaće konzervativne snage koja je na svim prethodnim izborima bila prevaga na stranu HDZ-a.
Takva situacija u mnogome može utjecati i na političku scenu Bosne i Hercegovine. Hrvatski HDZ mogao je uvijek računati na neupitnu podršku Hrvata iz BiH na izborima u Hrvatskoj, opet zahvaljujući Crkvi, što bi se moglo odraziti i na podršku HDZ-u BiH na narednim izborima u našoj zemlji.
Ne treba zaboraviti da je odnos hrvatskog prema bosanskom HDZ-u već ranije došao pod znak pitanja. Prethodni predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko imao je znatno bolje odnose s bivšim predsjednikom HDZ-a 1990 Božom Ljubićem nego s Draganom Čovićem i HDZ-om BiH.
Kardinal Vinko Puljić je posljednjih dana nekoliko puta indirektno prozvao političare da ne vode dovoljno računa o interesima građanana i naroda, već o ličnim interesima, što su mnogi protumačili kao kritiku Draganu Čoviću zbog lošeg odnosa prema Hrvatima u RS-u i drugim dijelovima BiH gdje Čović i HDZ nemaju apsolutnu vlast.
Dragan Čović upravo zbog toga kao glavni cilj ima izmjene Izbornog zakona BiH koje bi mu garantovale izbor u Predsjedništvo BiH, jer je svjestan da među bh. Hrvatima, pa čak ni među onima u Zapadnoj Hercegovini, više nema sigurnu podršku kao ranije. U tome i leži sve prisutnija nervoza predstavnika HDZ-a BiH.
Bosanski HDZ uvijek je, do već navedene situacije s Karamarkom i Ljubićem, imao bezrezervnu podršku HDZ-a iz Zagreba i vrha Katoličke crkve u svim političkim odlukama.
Podjele među HDZ-ovim članovima u Hrvatskoj oko ratifikacije Istanbulske konvencije neupitno će se odraziti i na HDZ BiH i njihovo biračko tijelo u BiH.
nap.ba
