Oživljavanje pacijenta (reanimacija) nakon srčanog zastoja mnogo je manje uspješno nego što se vjeruje, tvrde američki naučnici.
Cilj oživljavanja je ponovno pokretanje rada srca kod srčanog zastoja koji je najčešće nastao usljed poremećaja aktivnosti srčanog mišića.
Iako srčani udar nije ista stvar, jer je posljedica poremećaja snabdijevanja krvlju (infarkt) srčanog mišića, može, također, dovesti do prestanka rada srca.
Pokretanje rada srca, što je moguće prije, ključno je za sprečavanje oštećenja mozga.
Međutim, srčani zastoj statistički češće završava smrću ili teškim neurološkim problemima nego kasnijim kvalitetnim životom.
Postupak oživljavanja koji završava otpuštanjem pacijenta iz bolnice događa se samo kod 10,6 posto osoba koje su imale srčani zastoj, ističu autori studije.
“Većina pacijenata i nemedicinskog osoblja ima nerealna očekivanja od uspješnosti oživljavanja, kao i od kvaliteta života onih koji su oživljeni”, ističe rukovoditeljica istraživanja sa državnog univerziteta Michigen.
Istraživanjem je bilo obuhvaćeno 1.000 odraslih osoba u četiri zdravstvena centra u Michiganu, Illinoisu i Californiji. Riječ je o pacijentima koji nisu bili životno ugroženi i članovima njihovih porodica.
Mnogi su vjerovali da će se reanimirana osoba nakon uspješnog oživljavanja vratiti normalnom životu, a ne doživotnoj njezi.
Više od 70 posto ispitanika redovno je pratilo televizijske serije čija se radnja odvija u bolnicama i 12 posto smatralo ih je pouzdanim izvorom medicinskih informacija.
Ljudi misle da je postupak oživljavanja čudo, ali to je samo medicinski postupak, navode istraživači.
