Namješteni konkursi i nisu neka novost kada je BiH u pitanju. Pogotovo kada je obrazovni sistem u našoj zemlji u pitanju.
No, ispovijest Travničanina Faruka Duzana, koji je nedavno konkurisao za posao u travničkoj Medresi, zaista nas tjera da se zapitamo ima li nam uopšte spasa, i nama i državi u kojoj živimo.
Uglavnom, sve je i ovaj put bilo po oprobanom receptu. Ako kandidat koji mora da dobije posao ne zadovoljava uslove, odnosno ako ima boljih od njega, na scenu stupa, slobodno se može reći rak rana bh. obrazovnog sistema – intervju sa kandidatima. Na tom intervjuu se hladno eliminišu kandidati sa boljim uslovima, a naravno najveće ocjene dobiju kandidati koji sam “proforme” trebaju proći konkursnu proceduru, jer to je mjesto za njih već rezervirano.
No, rijetko se to radi na ovako bezobrazan način. Da nije za plakanja, zaista bi bilo smiješno.
– Na intervjuu održanom u Medresi u Travniku 17. avgusta 2017. godine bio sam svjedok najvećeg bezobrazluka i bahatosti u životu. Naime, u toku intervjua, nekih pola sata prije mog ulaska na intervju, član komisije izlazi na hodnik i pred svima poziva Dženanu, daje joj ceduljicu sa brojem žene kod koje će stanovati “u slučaju da bude primljena”.
– Pola sata nakon toga ja ulazim na intervju i dobijam sljedeća dva pitanja. Prvo; Šta ti je Zijad Duzan? i drugo; Da li vam je supruga na birou?
– To su bila pitanja na koja sam dobio jedan od mogućih pet bodova! Nećete vjerovati, Dženana, protiv koje nemam ništa i ne znam je lično, dobija pet bodova. A, zašto? Zato što nema položen stručni ispit i nema dana radnog staža i ima zaposlenih u porodici. Uostalom, fotografija objašnjava sve.
Bodovi sa intervjua i ovaj put su bili presudni
– Aferim Dževdete Šošiću, aferim komisijo, aferim islamska zajednico. Mahsuz selam za Dževdeta Šošića i Medresu”, napisao je Faruk Duzan u svom pismu kolegama, prosvjetnim radnicima SBK, koje je objavio u njihovoj grupi na Facebooku.
