Irfan Avdić student je Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Perspektivni i vrijedni dvadesetpetogodišnjak najmlađi je profesionalni režiser u BiH, a teatarska kompanija “East West Centar” dala mu je šansu da pokaže šta zna. Inspirisan odnosom društva prema istini postavio je na daske koje život znače predstavu “Rašomon”, rađenu prema djelu japanskog pisca Rjunosuke Akutagave.
“Sve češće čujemo pojmove postistina, lažne vijesti, postfaktualna politika. Naš svijet već oblikuje politika u kojoj istina nema primarnu vrijednost, u kojoj se činjenice komadaju i savijaju u korist određene ideologije. To stvara atmosferu apsolutne proizvoljnosti, svijeta raštimanog kompasa u kojem je vrlo teško ocijeniti kako se vratiti na put progresa”, kaže Irfan na početku razgovora za Klix.ba.
Oni koji su gledali predstavu bili su dio policijske istrage, a ovaj mladi režiser kaže da mu je dosta gledalaca iznijelo svoje teorije o potencijalnom ubici te da je, iako je istragu nemoguće završiti, uživao slušajući njihove argumente i zaključke.
“Tekst je pisan na način da se ne može zaključiti ko je krivac, a pitanje koje ostaje i ono kojim sam se odlučio baviti je zašto ne možemo doći do istine ni u istrazi u kojoj svi optuženi priznaju zločin”, pojašnjava.
S obzirom na to da u BiH uglavnom imamo tri interpretacije istog događaja ili situacije činjenica je da je na društvo-političkoj sceni često prisutna rašomonijada.
“Možda je i nerazriješeno pitanje prošlog rata ukazatelj važnosti istine za opći napredak društva. Mislim da je rašomon faza, samo smo mi previše mali da to istinski shvatimo. Kad shvatimo da je faza, a ne datost moći ćemo je i mijenjati”, kaže Irfan.
Smatra da put ka otkrivanju istine podrazumijeva veliku odgovornost prema sebi, prema društvu i prema budućnosti.
“Svijet je savršeno dosljedan svojoj proturječnosti, a jedini način na koji se možemo s tim izboriti je upravo lična odgovornost. To sam htio da akcentujem u predstavi Rašomon. Teška vremena ne amnestiraju naše odluke, već naše odluke čine vrijeme u kojem živimo”, objašnjava Irfan.
Ovo nije prvi put da ovaj mladi, perpektivni režiser kritikuje društvenu situaciju. Prošle godine je sa kolegama s Akademije scenskih umjetnosti režirao video “Je*i se” koji je postigao regionalnu popularnost. Sve to, ističe, smatra odgovornošću posla kojim se bavi.
“Iz tog videa se vidjelo koliko mladi ljudi u našem društvu, a i šire imaju iste probleme. Uvijek se trudim da kritika ukaže i na rješenje, ali to rješenje nije lagano i šarmantno jer se opet veže isključivo za ličnu odgovornost prema svijetu u kojem živimo i koji našim akcijama oblikujemo”, kaže.
Irfan Avdić je najmlađi profesionalni režiser u našoj državi, ali tom se titulom ne ponosi pretjerano i nada se da će uskoro neko mlađi progovoriti o našem društvu iz vrlo precizne i aktuelne vizure jer bi na taj način teatar postao sigurno mjesto okupljanja, razmijene ideja i zajedničke borbe. Iako smo svjedoci jednog vremena koje sabotira kulturu, smatra da je upravo to ključna prednost i polazna tačka njegove generacije.
“Teško je napraviti bilo šta, ali nije nemoguće. Ja sam imao tu sreću da mi je moj profesor Haris Pašović ukazao povjerenje i pozvao me da režiram predstavu u EastWest produkciji. Najpozitivnija priča vezana za predstavu Rašomon jeste ta što su nju radili vrlo mladi ljudi, glumci Sanela Krsmanović-Bistrivoda, Dženana Džanić, Amar Čustović, Dražen Pavlović i Kemal Rizvanović, kostimografkinje Vanja Ciraj i Irma Saje, te scenograf Vedad Orahovac. U takvoj radnoj atmosferi bilo je moguće oformiti svojevrsnu teatarsku labaratoriju u kojoj smo mogli eksperimentisati i stvoriti nešto novo i zanimljivo. Takvi su uslovi ekstremno rijetki”, rekao je.
Iako dolazi iz generacije koja je pomalo letargična, naš sagovornik napominje da postoji mnogo aktivnih mladih poduzetnika, ljudi koji su spremni uzeti stvari u svoje ruke i mijenjati ovaj svijet.
“Oni nas vode u budućnost jer njihovi ciljevi nisu vezani za političke tokove naših prostora, oni žele da se uključe u svjetske struje novih medija i tehnologija i modernog načina poslovanja. Također mislim da je ovdje ključan i rad sa našom najmlađom publikom. U tom kontekstu volio bih spomenuti i predstavu Patkica Blatkica koju sam radio u Pozorištu Mladih u Sarajevu jer to je dokaz kako se ideja društvene odgovornosti može pretvoriti u interaktivnu avanturu koja će rezonirati sa djecom, zabaviti ih ali i istovremeno naučiti ih da budu aktivni i da djeluju”, kaže.
Zaključuje da je umjetnost u čovjekovoj prirodi, a priroda uvijek dobije zadnju riječ te da će na kraju sve više mladih ljudi htjeti aktivno raditi i stvarati u pozorištu, filmu, slikarstvu, književnosti te da prepreke koje postavljaju aktuelne vlasti neće moći izdržati taj pritisak.
Trenutno sprema kratki film, još jednu predstavu za mlade, scenarij za videoigricu koju bi volio i režirati, a ove godine planira završiti master studij Režije na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.
“Radujem se svakom budućem projektu i ne želim se ograničiti na samo jedan medij, jer istinski uživam i kao pozorišni i filmski režiser”, kaže Irfan.
/klix.ba
