Građani Bosne i Hercegovine bi, ako je suditi prema predizbornim obećanjima, u naredne četiri godine mogli imati mnogo veće plate i bolji životni standard.
No, obećanja političara obično ne prate stanje na terenu, pa je tako za četiri godine mandata ove vlasti prosječna plata u BiH povećana tek za 15 eura. I ovaj put na stolu su nerealne opcije koje udaraju upravo tamo gdje su građani BiH i najosjetljiviji – na životni standard prema kojem trenutna prosječna primanja ne mogu zadovoljiti ni polovinu potrošačke korpe, piše Radio Slobodna Evropa.
Svako šesto domaćinstvo u BiH je siromašno, a oko 48 posto ljudi živi na granici, podaci su UN. S ovim se brojkama podudaraju i podaci državne Agencije za statistiku BiH prema kojoj ispod granice siromaštva i primanja manjih od 200 eura, živi gotovo pola miliona ljudi od 3,5 miliona koliko ih je prema posljednjem popisu bilo u BiH.
Prosječna plata za april ove godine na nivou BiH iznosi 430 eura, što ne može zadovoljiti ni polovinu protrošačke korpe, dok minimalne plate ne mogu pokriti ni trokove ishrane četveročlanoj porodici.
U ovakvoj postavci odnosa, svako povećanje primanja i rast životnog standarda za više od polovine bh. populacije značilo bi da mogu napraviti iskorak iz životarenja, prezaduženosti i teškog socijalnog stanja. Upravo je to i glavna tema predizbornih obećanja bh. političkih stranaka, koje su i ovaj put najavile kako će građanima u naredne četiri godine biti mnogo bolje. A za osam, kako je to predvidio predsjednik SDA Bakir Izetbegović, standard bi se uz ekonomske poteze podigao za sto posto.
„Ovo će dovesti do porasta budžeta i fondova minimalno 50 odsto u odnosu na sadašnje, a time i povećanje prosječne plaće sa sadašnjih 425 na 725 eura u 2026. Računamo na uključivanje toplog obroka u plaću u Federaciji BiH, kao što je to slučaj u RS. To bi dovelo do porasta prosječne penzije sa sadašnjih 180 na 310 eura u 2026“, rekao je.
U Republici Srpskoj, smanjenjem olakšica i neoporezivanjem dijela prihoda radnicima bi plate trebale biti veće za oko 25 eura, kako je to najavio predsjednik tog entiteta i lider SNSD Milorad Dodik. Krajnji rezultat je značajno povećanje prosječne plate.
“Naša ideja i naš posao jeste i mislimo da ćemo sa ovim uspjeti da u Republici Srpskoj, ukoliko realni sektor odluči da prati namjere Vlade, a imamo uvjerenja da to hoće, da prosječna plata u Republici Srpskoj se poveća na 450 evra”, kazao je Dodik.
Ova odluka važiće četiri godine, a toliko traje i izborni ciklus. Troškove će snositi vlast, ali iza toga ne stoje pokazatelji koliko će dugo moći pokrivati takvo stanje i kojim novcem. Obećanja, ali i interventni potezi koji nemaju značajnijih pokazatelja o održivosti samo služe u predizborne svrhe, smatra Žarko Papić, analitičar i direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju.
„Jedna je stvar kad, na primjer, SDA obeća da će prosječna plata biti 1.450 KM, ako se ne varam. Dakle, to je najava povećanja koje će, daj bože, biti nekad, a druga je stvar, mada je i ona predizborno uperena, kad se za naredni mjesec ili ovaj mjesec najavi povećanje penzija i plata, kao što je slučaju u Republici Srpskoj. To su dvije različite stvari, nešto će se ostvariti, nešto neće. Sad se vraćamo na ovo što će se ostvariti. Dakle, i to je, naravno, motivisano predizbornim, pa neću reći obećanjima, nego potpisima, a sa druge strane, preciznu računicu koliko to rasterećenje poreza omogućuje realnom sektoru da poveća plate nemamo, međutim, dosta je sigurno da ovo najnovije zaduženje, prodaja obveznica Republike Srpske u inostranstvo, na bečkoj Berzi, bar dijelom će služiti kao pokriće tog povećanja plata. Dakle, ulazimo malo u tu euforiju uspjeha i raznih divnih rezultata, a masovno sakrivanje onoga što je siromaštvo, socijalne razlike, nejednakosti, nepravda itd.”, smatra Papić.
Dalijo Sijah iz Udruženja „Zašto ne“ koje se bavi analizama izbornih obećanja, ocjenjuje da se najavanma i interventnim povećanjima uglavnom manipulira.
„Najavljena povećanja plata u javnoj upravi svakako se mogu dovesti u vezu s predizbornom kampanjom i veoma je diskutabilno koliko su ona ekonomski opravdana i održiva što je najbitnije. Namjera da se ovim povećanjima dodvori biračkom tijelu u javnom sektoru je više nego očigledna i mislim da se ne treba posmatrati odvojeno od izborne kampanje. Svaki od entiteta, s druge strane, zadužen je između dvije i po i tri milijarde eura, a povećanje plata budžetskim korisnicima svakako predstavlja dodatni udar na budžete i pitanje je koliko će sistem biti održiv nakon izbora“, zaključuje Sijah.
I ostale su stranke bilo pozicije ili opozicije, manje više fokusirane upravo na ova obećanja. Čak i svoje platforme i planove za razvoj usmjeravaju upravo ka ovoj populaciji glasača. Tako je i SDP BiH u svom „Planu 10“ planirala rast, mada nije precizirala koliki, a kako prenosi predsjednik stranke Nermin Nikšić:
„U Planu 10 imamo okvir koji će dovesti do konkretnih zakonskih rješenja kada je u pitanju povećanje minimalne plate radnicima, kada je u pitanju poboljšanje uslova rada radnika, rasterećenje poslodavaca kroz smanjivanje doprinosa.“
Iza svjetla predizbornih obećanja datih prije četiri godine realnost je da je u BiH minimalna zarada 1,20 eura po satu, a da je u aktuelnom mandatu, prosječna plata povećana tek za oko 15 eura.
