Masakr na tuzlanskoj Kapiji poznat i kao zločin nad tuzlanskom mladošću desio se na današnji dan, 25. maja 1995. godine u Tuzli.
U 20.55 sati sa Ozrena četničko-srpske horde su ispalile granatu na šetalište Kapija u centru Tuzle i usmrtile 71 osobu te ranile više od 200 ljudi, piše Historija.ba. Najmlađa žrtva je imala samo tri godine. Do sada je za zločin pred Sudom BiH osuđen oficir Vojske RS-a Novak Đukić na 20 godina zatvora, ali je on pobjegao i danas slobodno šeta po Srbiji jer uživa zaštitu susjedne nam države.
Sud u Beogradu nekoliko je puta, pod različitim izgovorima, odgodio početak postupka protiv Đukića na kojem je trebalo biti razmatrano preuzimanje izvršenja 20-godišnje zatvorske kazne na koju je osuđen u našoj zemlji.
Upravo je on kao komandant Taktičke grupe Ozren Vojske RS-a 25. maja 1995. godine naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira Tuzlu.
Tog 25. maja na tuzlanskoj Kapiji su poginuli: Dedović Razija, Brguljak Alma, Hasanović Senada, Ramić Fahrudin, Marinovic Pera, Mustačević Saban, Sarajlić Edhem, Beganović Adnan, Bakalović Asmir, Dušić Suzana, Ćerimovic Almasa, Dapa Amir, Duzel Amir, Kurtalić Vesna, Memić Edisa, Ćajić Sanja, Rekić Nedim, Vuković Mustafa, Hujdurović Adnan, Ahmetašević Edina, Mehinović Amira, Kantor Franc, Slijepčević Asim, Kalesić Sandro, Hodžić Edin, Borić Indira, Mehanović Sulejman, Kurbašić Damir, Tadić Ilinka, Nuhanović Selma, Mehmedović Edin, Šišić Nihad, Čekić Amir, Okanović Indira, Bošnjaković Ilvana, Alispahić Admir, Rosić Jasenko, Bojkić Damir, Mujić Samir, Rahmani Rajif, Jahić Almir, Bucuk Lejla, Mujabašić Azur, Vantić Azur, Abuismail Suzana, Hasičić Šemsa, Salamović Senahid, Marković Nenad, Hakić Hamdija, Stjepanović Petar, Alagić Elvis, Atiković Lejla, Šišić Armin, Ponjavić Rusmir, Hidanović Alem, Dedić Zada, Kurbegović Vanja, Stojčić Jelena, Hrustanović Hasa, Hadžić Ago, Čaušević Selma, Mujanović Nešet, Milić Adrijana, Cirak Samir, Fatušić Muri, Murselović Elvir, Saimović Adnan, Sarajlić Jasminka, te još četiri osobe koje nisu identificirane.
Adnan Pirić, koji je te užasne noći izgubio nogu, iz bolničke sobe prije 23 godine je poručio: “Nadam se da će pravda biti zadovoljena i da će svi oni koji su počinili ovaj zločin odgovarati i na ovom i na onom svijetu”.
Sjećanje na današnji dan je rana koja nikada neće proći, a istina o užasnom zločinu nikada neće biti zaboravljena.
Izvor: Faktor/Historija.ba
