Jednomjesečne ili višegodišnje zatvorske kazne za pedofile u našoj zemlji ništa su u poređenju sa štetom koju ovi seksualni prijestupnici svojim gnusnim djelima načine žrtvama i njihovim porodicama. Umjesto pooštravanja kazni i zaštite djece, pedofili u BiH slobodno šetaju ulicama nakon odslužene kazne, a skoro svi se vraćaju starim požudama.
BiH je jedna od rijetkih država u Evropi koja nema registar pedofila. Neke od država imaju javni, a druge opet registar dostupan samo ključnim institucijama.
Edin Šebo, Arif Mušinović, Dragiša M., Slobodan T., Anđelko Đokić, Pero Gužvić, Vernes Imširović, Savo Pavličević, Luka Kertić, Ante Grabovac, Goran Grabež, Sami Skelić ili Dragomir Lukač samo su neki od osuđivanih pedofila iz BiH čiji su zločini zgrozili bh. javnost.
Nema dogovora vlasti
Stručnjaci ističu kako je pedofilija problem koji odavno postoji u BiH, ali se dosad o njemu malo pričalo. Veliki broj pedofila su ustvari i sami bili žrtve pedofilije kao djeca, tako da nije najjasnije da li je došlo do porasta slučajeva pedofilije u BiH ili do povećanog broja prijava seksualnog zlostavljanja djece.
U RS-u je u fazi usvajanje zakona protiv seksualnog zlostavljanja djece, najavljeno je i usvajanje registra pedofila do kraja godine, ali u Federaciji BiH i Brčko distriktu još nema naznaka o usvajanju sličnih akata.
Asocijacija psiholoških i poligrafskih ispitivanja iz Banje Luke pokrenula je prošle godine inicijativu za uspostavljanje javnog registra pedofila u BiH, ali nije naišla na podršku nadležnih organa iz cijele države. Kako su nam kazali iz ove Asocijacije, uskoro planiraju razgovarati s političkim predstavnicima iz cijele BiH.
“Ukoliko ne naiđemo na razumijevanje i podršku koja je praktično u interesu svih nas, bit ćemo prinuđeni da započnemo građansku inicijativu i prikupljanje potpisa podrške”, kazala nam je direktorica ove asocijacije Vildana Zrnanović.
Prepoznati pedofile
Pored javnog objavljivanja imena i prezimena pedofila i pooštravanja kazni, iz banjalučke asocijacije smatraju kako je najbolja prevencija prepoznavanje osoba koje imaju sklonost ka pedofiliji.
“Moramo se direktno suočiti s ovim problemom i n dozvoliti da se vodimo mišlju ‘meni se to ne može dogoditi’ te educirati naše građane kako da prepoznaju osnovne karakteristike pedofila”, dodaje Zrnanović.
Zatvorske kazne za pedofile u BiH su prilično blage, a policijski nadzor nad njima nakon izlaska iz zatvora skoro nikakav. Zbog toga se oni vraćaju krivičnim djelima seksualnog zlostavljanja djece. Zrnanović nam govori kako se pedofilija ne može gledati kao druga krivična djela.
“Kažnjavanje pedofila nema značajan efekt u promjeni ponašanja i rehabilitaciji, nego u pronalasku odgovarajuće mjere prevencije budućih prijestupa, kao i satisfakciji žrtve i njene porodice”, prokomentarisala je Zrnanović.
Lijeka nema, a terapije neuspješne
Lijek za poremećaj seksualnog nagona pedofila još ne postoji. Međutim, razvijeno je nekoliko pristupa u tretmanu ovakvih poremećaja. Osim zatvorskom kaznom, u svijetu se pedofili kažnjavaju i snižavanjem nivoa testosterona, stavljaju im se amonijak kapsule pod nos kada osjete seksualni nagon prema djetetu, a u tretmanima se koriste i psihoterapija, farmakoterapija i hirurški zahvati.
“U terapiji pedofilije uglavnom se radi na prevenciji ponovnog činjenja istih djela. Fokus tretmana je na osvještavanju i suprotstavljanju vlastitim porivima, a kako bi se minimizirala njihova mogućnost prebacivanja vlastite odgovornosti i krivice za ono što su uradili na žrtvu”, kaže Zrnanović.
Alma Džubur-Kulenović, neuropsihijatrica na Odjelu za kliničku psihijatriju i stresom uzrokovane poremećaje Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, također smatra kako je psihijatrijsko liječenje pedofilije dugotrajno i najčešće neuspješno.
“Porast broja pedofila u našoj zemlji vjerovatno proističe iz toga što se o pedofiliji više zna i više govori. Uzroci ovog ozbiljnog poremećaja nemaju bitne veze s ratnom traumom, a etiologija je i dalje predmet istraživanja koje uključuje i biološke i psihološke uzročne faktore”, smatra Džubur-Kulenović.
U nekim zemljama, kao što je Amerika, pedofili imaju obavezno doživotno psihijatrijsko liječenje. Kako kažu stručnjaci, sve terapije i lijekovi za pedofile nisu nikakva garancija da oni neće počiniti isto djelo, već im samo pomažu da se odupru iskušenjima, što ne mogu postići samom snagom volje. Zbog toga je BiH potreban Registar pedofila koji će biti najbolji alarm građanima od kojih osoba treba zaštititi našu djecu.
klix.ba
