Viktor Orban voli krupne riječi, a ne voli izbjeglice u Evropi. Njegova patetična izjava iz jeseni 2015, kada su se stotine hiljada izbjeglica kretale Balkanskom rutom, ostaće kao primjer: „Neodgovoran je svaki evropski političar koji došljacima daje nadu u bolji život i ohrabruje ih da ostave sve i stave svoj život na kocku kako bi krenuli ka Evropi. Ako se Evropa ne vrati razumu, biće poražena u sudbonosnoj borbi.”

Orban (55) je tako, kao prvi evropski lider, otpočeo gradnju bodljikave ograde na granici, onoj ka Srbiji. U njegovom čitanju je to značilo da čak i ako su drugi „nerazumni”, on je „razuman” i neće primati migrante u Mađarsku. Tada su za njega čuli ljudi širom Evrope i upamtili ga kao tvrdolinijaša izbjegličke politike.

Za njegove zemljake ovi potezi nisu bili iznenađujući. Orban, suosnivač i predsjednik partije Fides, vlada zemljom kao premijer od 2010. godine. Bio je na istoj funkciji i od 1998. do 2002. Posljednjih godina je restriktivni kurs po pitanju migracije postao njegov zaštitni znak. Na početku političke karijere važio je za liberala, a danas upozorava da je migracija „Trojanski konj za terorizam”, opasnost za etničku srž Mađarske, zlo zvano „miješanje naroda”.

„Dragi Viktore”

Danas je samo konsekventno kada se Orban buni protiv prijedloga iz Brisela da se izbjeglice solidarno raspoređuju po zemljama EU. Do sada je zaključeno da Mađarska treba da primi svega 1.300 ljudi – ali odbija da primi jednog jedinog. Orbana ni za pedalj ne može da pomjeri čak ni postupak protiv Budimpešte koji je Evropska komisija inicirala.

Takva politika u Mađarskoj posljednjih godina garantuje uspjeh. Na parlamentarnim izborima početkom aprila je Fides, u koaliciji sa malenom Hrišćansko-demokratskom narodnom partijom, tijesno odbranio dvotrećinsku većinu.

Orban je postao nešto poput konzervativnog pionira izbjegličke krize. Njegova razmišljanja nailaze na podršku i u Njemačkoj, posebno u redovima bavarske Hrišćansko-socijalne unije (CSU) čiji je redovan gost. Šef CSU i ministar unutrašnjih poslova Horst Zehofer mu se javno obraća sa „dragi Viktore”. Orban je na svoj način uzvratio kompliment nazvavši odnos sa CSU „jedinstvenim bratstvom po oružju”.

Cela Evropa sledi primjer

Viktor Orban je izgurao izbjeglice na vrh svoje agende premda brojke govore drugim jezikom: u tranzitnoj zoni na granici sa Srbijom je svega nekoliko stotina ljudi. Cijele prošle godine je 3.350 došljaka tražilo azil u Mađarskoj, a oko 1.000 je dobilo privremenu subsidijarnu zaštitu. Pravih priznatih azilanata je odobreno svega stotinjak – oni ostaju mjesec dana u izbjegličkim domovima, a poslije moraju sami da se snađu.

Ukupno je u Mađarskoj šest izbjeglica na 10.000 građana. Poređenja radi, u Njemačkoj ih je 117 na 10.000 stanovnika.

U međuvremenu su Orbanov primjer slijedili širom Evrope. Granične ograde i vojska na granicama, milijarde Turskoj kako bi zaustavila izbjeglice, spasilački brodovi kojima Italija i Malta odbijaju pristup lukama, tranzitni centri koje su dogovorili demohrišćani u Njemačkoj…

Možda će Orban pri susretu sa kancelarkom Angelom Merkel u Berlinu osjećati pobjedu. On je prije svega u njenim ranijim odlukama vidio prizivanje problema u Evropu. Na jednoj konferenciji za štampu u Briselu je prošle godine rekao: „Problem nije evropski, problem je njemački.”

Taktika koja dobija se ne mijenja: krupne riječi i protiv izbjeglica.

/DW.com