Dobre vijesti daleko se čuju. Tako je priča o Miši Kuzmanoviću iz Prnjavora, mehaničaru koji je napravio vlasitit bolid Formule 1, nakon što su je objavili lokalni mediji, stigla i na najutjecajnije svjetske poput Daily Maila, Suna, Guardiana i mnogobrojnih drugih, koji su ga nazvali “genijalnim mehaničarem”.
Mišo govori da je sve počelo 2009. kada je bolid napravljen te od tada priče o njemu ne prestaju.
– Ali, ova što su Engezi objavili mi je posebno interesantna. Nekako imam utisak da ti ljudi nas uopće ne gledaju kao ljude, da mi u Bosni nismo normalni… zbog toga mi je drago da im kažem da smo mi ljudi, da jesmo normalni, da znam da stvaramo i da itekako imamo klikere – kaže Mišo za Faktor.
Bez obzira na autentičnost i originalnost, bolid ipak nije na prodaju, mada, veli Mišo, kad bi bile dobre ponude, razmislio bi.
– Za sada bolid stoji gdje stoji, jer ako nešto jednom prodaš, to više nemaš, a pare se potroše. Ali, što ne bih za dobru cifru prodao? Vidite, ne možete procijeniti kilogram nekog materijala, tu je ipak najvrijednija stvar mozak, ništa drugo nije vrijedno, pa ćemo vidjeti – govori Kuzmanović, prisjetivši se jedne ponude koja mu se dogodila prije nekoliko godina.
– Sjećam se jednog moto skupa u Slavnskom brodu, koji je možda najjači takve vrste u bivšoj Jugoslaviji, gdje se okupi više od 10.000 ljudi… Došao sam dole sa formulom, a oni su me tako primili, kao kap vode na dlanu me držali, čak su mi obezbijedili čunkove, špage, da to niko ne dira, da se može samo pogledati i uslikati… Mnogi su prilazili, a neki likovi su mi nudili da prodam, na što sam im rekao da nije na prodaju, ali su navaljivali. I bubnem ja cijenu, kažem 60.000 eura ne bil` me popustili, kad kažu onu na tu ponudu: “Kupljeno!”… jedva sam se izvadio. Ne mogu da im objasnim da nije na prodaju, da su to unikati. I da to možeš pricijeniti koliko god hoćeš, ali je najgore kad te stigne sa cifrom pa se ne možeš iščupati – kroz smijeh nam priča Kuzmanović.
Automobil nije identičan bolidima Formule 1, te je sa šest metara dužine nešto veći od standarda. Težak je 1.200 kg, a može razviti brzinu do 160 km/h.
– To nije trkaći automobil, on je za kuliranje, da se vozi u slobodno vrijeme – govori naš sagovornik, dodajući kako kvarova nema, mada ne bi bilo loše osvježiti ga, jer ipak prošle su godine…
Što se tiče ostalih projekata, kaže da to ide po principu “koliko para toliko muzike”.
– Malo sam drugačiji, specifičan sam po nekim razmišljanima i gledanjima, ali mi fali para. Ukoliko bi neke finansije obezbjedio, našli bi se tu i fini projekti, jer ova formula je čisti luksuz, ali ne donosi novac – dodaje.
Sa njom je išao svugdje, čak je i napravio veliku autoprikoilicu, imajući jednu viziju – zaradu.
– Naprimjer, ako slikanje magarca na moru košta sedam eura, što se čovjek ne bi slikao i u formuli. Pravio sam matematiku, tako da meni ostane po euro od jedne slike. Čak sam otišao u Dubrovnik i tražio šefa inspekcije, da popričam sa da vidim mogu li nešto uraditi. Lokacija koja me interesovala je bila na rivi, gdje kruzeri staju, jer tu prođe 2.000-3.000 ljudi dnevno, a slikat će se, recimo, njih 300 što je sasvim zadovoljavajuće. I, dođem, kažem: “Ja sam Mišo Kuzmanović iz Prnjavora, imam to i to interesuje me to i to.” Čovjek me zbunjeno gleda. Pitam ga zar nisam bio jasan? Kaže jesam, ali mi govori da sam strani državljanin. Kažem ja njemu: “Pa dobro, ali nije ni to problem, moje je da dođem i da pitam, ne da bučem, da me neko privodi. Rekoh ima li neka druga opcija, mogu li preko vašeg nekog da to radim?” Kaže pa može, ali uslov je da tu istu formulu ostavite i prepišete je na tu firmu preko koje ćete raditi… Tako da od mojih velikih planova ništa nije bilo, odustao sam – govori Kuzmanović, dodavši da u planu ima nove prfitabilnije projekte, ali da ćemo vremenom znati više o njima.
