Nakon temeljnih priprema operacija “SANA 95” započela je 13. septembra 1995. godine, tačno u 6h. Već u 6:30h snage Armije Republike BiH probile su neprijateljsku linija odbrane na nekoliko mjesta. Iza ponoći, tačnije u 1:10h, jedinice 502. viteške brdske brigade ušle su u Bosanski Petrovac, a nastavak dana iskorišten je za čišćenje terena i likvidiranje i zarobljavanje razbijenih neprijateljskih snaga srpskog agresora. U Bosanskom Petrovcu zaplijenjene su velike količine naoružanja, municije, artiljerijskih oruđa, materijalno-tehničkih sredstava, ratne tehnike i opreme.
Početak borbe
Nakon kraćeg odmora, 16. septembra 1995. godine, preneseno je naređenje komandanta Petog korpusa, generala Atifa Dudakovića, da se forsiranim maršom krene prema Ključu. Jedinice su motornim vozilima u marševskoj koloni upućene ka Ključu. Prema tom gradu krenuli su i pripadnici 510. oslobodilačke brigade koji su vodili uspješne borbe na pravcu Begova Glava – Veliki Ljutoč – Dubovsko – Vrtoče – Bosanski Petrovac. Pripadnici 510. oslobodilačke brigade, na čijem je čelu bio komandant Amir Avdić, pješačili su punih 11 sati i prešli blizu 40 km, svo vrijeme vodeći borbu sa neprijateljem.
Dolaskom u Krnjušu, ova jedinica obezbjeđivala je lijevo krilo, čime je omugućeno napredovanje 517. slavne brdske brigade prema Sanskom Mostu, a 510. slavna i 501. slavna brdska brigada krenule su prema Ključu. Nakon žestokih borbi na Laništu, u Velagićima i u Pudinom Hanu oko 21h jedinice 501. i 510. brdske brigade pobjedonosno ulaze u Ključ. Vremena za slavlje nije bilo, već narednog dana u ranim jutarnjim satima 510. slavna brdska brigada u borbenom poretku kreće ka Sanskom Mostu. U donjim Ramićima razbijena je četnička Zvornička brigada, a žestoke borbe vođene su i u rejonu Krasulja, a nakon njihovog oslobođenja na red je došlo i Vrhpolje.
Ključko-sanski borci pobjedonosno su se vraćali u svoj zavičaj. Sanski Most je bio tu, tik pred njima. Svjesni snage jedinica Petog korpusa Armije BIH četnici su rejonu Sanskog Mosta organizovali odsudnu odbranu. Nešto prije doalska snaga Armije Republike BiH, u rejon Vrhpolja, agresorske snage uspjele su minirati most u Vrhpolju i time usporiti napredovanje jedinica Petog korpusa.
Sastanak krajiških generala – Dudakovića i Alagića
Vrijeme do oslobođenja Sanskog Mosta počelo se mjeriti minutama. Naime, usiljenim maršom iz srednje Bosne preko Drvara stizala je već legendarna 17. viteška krajiška brigada iz sastava Sedmog korpusa Armije BIH. Približavao se trenutak fizičkog spajanja dva najslavnija korpusa Armije BiH – Petog i Sedmog – dvojice legendarnih krajiških komandanata i generala, ATIFA DUDAKOVIĆA I MEHMEDA ALAGIĆA. Dana 19. septembra 1995. godine, komandant Sedmog korpusa Armije BIH, general Alagić, izdao je naređenje za marš u pravcu Bosanskog Petrovca, 17. viteškoj krajiškoj brigadi pod komandom majora Sakiba Forića. Formirana je kolona od 125 motornih vozila i krenula pravcem Travnik – Novi Tavnik – Bugojno – Kupres – Livno – Bos. Grahovo – Bos. Petrovac.
I pored izvjesnih zadržavanja kolone ispred Kupresa i Drvara jedinica je u Bos.Petrovac stigla u 23h 20. septembra 1995. godine. HVO se suprostavljao odluci generala Alagića da preko teritorija pod njihovom komandom uputi svoju jedinicu za Bosansku Krajinu. Bilo je i prijetnji da će kolona biti izložena topničkoj vatri. Komandant Sedmog korpusa bio je čvrst u svojoj odluci. Smotru jedinice izvršio je 20. septembra 1995. godine u Bos. Petrovcu komandant Petog korpusa Armije BIH, general Atif Dudaković. Smotra je izvršena u 12h, a raport je predao komandant 17. viteške krajiške brigade, major Sakib Forić. Nakon smotre jedinice ove brigade upućene su u rejon razmještaja. Nakon teških borbi sa neprijateljskom vojskom i oslobođenja Bos. Petrovca i Ključa, osjetio se zamor kod boraca AR BiH. Komandant Sedmog korpusa, Alagić, izdao je naredbu da kompletna 77. divizija izvrši pripreme za prebacivanje svojih snaga u Bos. Krajinu. Također, izdana je naredba za pripremu 308. brigade, a potom je traženo od komandanta Armije RBiH, generala Delića, da se na pravac Bos. Krajine upute i dijelovi snaga iz ostalih korpusa Armije R BiH. Dijelovi iz ostalih korpusa Armije RBiH po dolasku u Bos. Krajinu, potčinjavaju se Sedmom i Petom korpusu (Prvi, Drugi, Treći, Četvrti korpus). Gardijska brigada i jedinice “Crni Labudovi”, koje su bile pod neposrednom komandom Generalstaba Armije RBIH. U završnim pripremama za operaciju “Sana 95”, general Alagić je bio jedan od članova tima, koji su usaglašavali borbena sadejstva sa dijelovima Hrvatske vojske i HVO.
Period od 18.09. do 10.10. 1995. godine karakterističan je po tome da su četnike snage svim raspoloživim ljudstvom uz angažiranje artiljerije i oklopno-mehaniziranih snaga pokušavali svo vrijeme zaustaviti nadiranje jedinica Armije R BIH. Zajedničkim dejstvima, jedinice 502. viteške brdske brigade, Prve Gardijske i 510. oslobodilačke su 9.10.1995. godine žestoko udarile pravcem Banjići – Smajino Brdo – Donji Dabar – Sanski Most. Napadna djelovanja odvijala su se prema planu i agresorska vojska je bila prinuđena na povlačenje, a jedinice Armije RBiH pristupile su završnim fazama oslobođenja grada i gonjenja neprijatelja, čije su se snage povlačile u neredu. U Pilipovićima je došlo do fizičkog spoja 502. viteške brdske brigade i Prve Gardijske brigade Generalštaba Armije R BIH, i ove dvije jedinice zajedno silovito kreću ka Sanskom Mostu. Veliki udio u ovom napredovanju snaga AR BiH, dali su artiljerci Petog korpusa.
Ulazak u Sanski Most
Bježeći od Armije BiH koja je nadirala prema Sanskom Mostu, četnici su minirali most na rijeci Sani između Tomine i Vrhpolja kako bi ih tako zaustavili u silovitom napredovanju. To im nije uspjelo.
Neprekidno vodeći borbe, uveče 9. oktobra 1995. godine, oko 23:30h, dijelovi 502. viteške brdske brigade i BVP-a Petog korpusa prešli su most na rijeci Sani i ušli u centar grada. Neprijatelj je jos pružao žestok otpor iz gradske pošte, međutim ne dugo. Neposredno nakon oslobođenja grada, sa drugih pravaca, vodeći neprekidne borbe, pristižu i drugi dijelovi jedinica iz sastava Petog i Sedmog korpusa Armije RBIH.
Obavještajni podaci govorili su da su stvorene izvanredni preduslovi za oslobađanje Bosanskog Novog, Prijedora, Bosanske Gradiške, Bosanske Kostajnice i Banja Luke. Dejtonski mirovni sporazum spasio je agresorske snage od konačnog poraza.
