Hasan Atli iz Turske četvrti ramazan dočekuje u BiH: Namaz u Gazi Husrev-begovoj džamiji je poseban

Hasan Atli iz Burse u Sarajevu živi više od tri godine. U Bosnu je došao kada se u Turskoj ambasadi otvorio Ured savjetnika za vjerska pitanja i od tada, kako kaže, uživa u svim ljepotama i gostoprimstvu našeg naroda.

Sarajevo je zavolio kao svoj rođeni grad, a ni jednog petka ne propušta džumu u Gazi Husrev-begovoj džamiji, koja je za njega posebna.

– Nešto me vuče tamo. Ne mogu to objasniti. Sve ostale su prelijepe, ali jednostavno, u drugu džamiju kada odem, tamo nema nekog tog duha, dok se u Gazi Husrev-begovoj osjećam zaista drugačije i posebno. Čim u nju uđeš osjetiš nešto čarobno – počinje piču Atli.

U Sarajevu sa suprugom i sinom ove godine dočekuje četvrti ramazan. Tih dana je, kako kaže, najljepša atmosfera u gradu, a sve ga podsjeća na djetinjstvo i Tursku.

– Predivno mi je prediftarsko vrijeme, kada svi ljudi trče kući da donesu nešto iz čaršije da ponesu za sofru. Ljudi stoje i po nekoliko sati u redu za somune, u pojedinim poznatim pekarama – to je fenomenalna slika, koja je jako slična i u Turskoj i podsjeća me i na moje djetinjstvo – priča Atli, dodajući da posebnu čar ima i samo iščekivanje iftara.

– Svi osluškuju da li je pukao top ili nije, da li se čuje ezan ili ne. Posebno kada su i djeca tu, to su zaista stvari koje ramazan čine posebnim kako u dječijim tako i u poznim godinama – kaže Atli.

Sve blagodati ramazana

Priča kako je obilježavanje ovog najdragocjenijeg mjeseca u životu muslimana gotovo isto i u Turskoj i u BiH.

– Svi nastojimo da postimo i da se što više družimo sa Kur'anom, zbog toga se redovno ide na mukabele u džamijama. Kada se približava ovaj mjesec u turskim gradovima se vide velike promjene u društvenom, kulturnom ali i u ekonomskom životu. Vidjećete intenzivnu trgovinsku aktivnost u svim turskim čaršijama. Svi razmišljaju šta će pripremati za iftar, šta će kupiti, koga će zvati, sve to pospješuje aktivan život. Ustajanje na sehur i zajednički iftari donose posebnu lijepu duhovnu atmosferu u kući. Ono što se napravilo u kući, nosi se komšijama da se počaste. Stvara se intenzivniji osjećaj pomaganja drugima, želimo da se lijepo ophodimo prema drugima i da iskazujemo ljubav – ističe Atli, dodajući da se u Turskoj organiziraju veliki zajednički iftari za narod, te da mu je drago što su se u zadnjih nekoliko godina počeli organizovati i na Balkanu.

Jedna od društvenih koristi ramazana je i to što se tog mjeseca drastično smanje krivična djela, tvrdi Atli, a dokaz za to su statistike sigurnosnih službi Republike Turske koje objavljuju poslije svakog ramazana.

S obzirom na to da Bošnjaci i Turci gaje slične običaje, te imaju sličnu kulturu života i ishrane, Hasan kaže, da se u Bosni jako dobro snašao, te da mu, osim familije, mnogo toga iz Turske ne nedostaje.

– Iz Turske mi fale najviše moja majka, kćerka i sin koji su tamo udati i oženjeni i unuci. Inače, moja hanuma i sin koji studira su, kao i ja, zadovoljni životom ovdje. Nikad se nisam osjećao kao da sam u drugoj državi, u drugom narodu, ovdje se baš osjećam kao kod svoje kuće, kao da sam se i rodio ovdje – ističe savjetnik za vjerska pitanja pri ambasadi Republike Turske u BIH.

To i ne čudi s obzirom da je i njegovo porijeklo upravo sa ovih prostora i to iz Krajine.

– Ja sam dijete porodice koja se prije oko 100 godina odselila iz Krajine u Tursku. Tako da mi vaši običaji, tradicija i adeti nisu strani. Odrastao sam ustvari uz bosansku pitu koja se pekla ispod sača i na hrani koja je tipična za ove prostore – priča Atli.

Krajiška trahana u Turskoj

Među njima je i dobro poznata krajiška trahana, koja je jedno od Hasanovih omiljenih jela. Prisjeća se i jedne anegdote vezane za ovu čorbu.

– Kada smo moja supruga, koja nije porijeklom iz Bosne, i ja, prvi put otišli kod moje majke na večeru, majka je napravila trahanu istu kao i u Krajini. I u Turskoj ima trahana, ali je ona dosta drugačija, rjeđa, kiselija i ne vide se bobice. Supruga je to vidjela, pa me iznenađeno pitala: ‘Šta je ovo? Ovo nije trahana’. Kažem ja njoj: ‘Ovo je prava bosanska trahana, iz Krajine. Nema bolje. Nedavno kad smo otišli u Krajinu, odmah sam u restoranu tražio trahanu. Kaže mi tad žena ‘Pa vidi ista je kao kod tvoje majke’- prisjeća se kroz smijeh Hasan, dodajući da je fascinatno kako su se tracionalni recepti iz Bosne prenijeli sa koljena na koljeno u njegovoj porodici.

Pored trahane, koju jako voli, iftar ne može zamisliti bez turske čorbe od leće.

– Nije mi drago kada za iftar nema čorbe. Ona mi je omiljena. Ukusna mi je i vaša topa, koju sam je ovdje prvi put vidio i probao. Prvo mi je bilo čudno zašto se tako zove, ali onda sam shvatio da je zbog toga što se sve zajedno topi, interesantno – priča Hasan.

Za pravljenje iftara u kući, zadužena je njegova žena, ali ni njemu nije mrsko da joj priskoči u pomoć.

– Supruga sve to divno spremi. Ja obično režem hljeb, pravim salatu i pomognem u pripremanju sofre – govori, dodajući da od svog posla nažalost puno vremena tokom ramazan i ne može provesti u kući.

Jedna od njegovih službenih aktivnosti koju Ured za vjerska pitanja ambasade radi sa Islamskom zajednicom u BiH, jeste upravo davanje i organizovanje zajedničkih javnih iftara na kojima i on često prisustvuje.

5.000 iftara

– Svaki ramazan dajemo oko 5.000 iftara, nekad su usmjereni djeci, nekad starijima, ali sa svima želimo i nastojimo da doživimo tu posebnu prazničnu, ramazansku atmosferu. Cilj je da što više budemo prisutni u društvu da pomažemo jedni drugima. Zbog toga nisam puno kod kuće, ali me porodica razumije jer sam u ovome poslu dugo. Navikli su na moj tempo rada i na način života. Žrtvujemo se svi, jer nam je cilj da pomognemo bh. društvu koliko možemo i to je ono što me čini sretnim – tvrdi naš sagovornik.

Dodaje da će kao i prethodnih, i ove godine za ramazan u BiH stići 20 hafiza iz Turske.

– To je jako fino iskustvo. Iz Turske kad dođu hafizi, druže se sa vašim imamima, drugim ljudima, uče mukabele, klanjaju teravije, učestvuju u različitim programima, pričaju… Tako se stvara zajedništvo i puno pomaže da se Turci i Bošnjaci bolje upoznaju i da u budućnosti sarađuju. To je jako značajno za nas – zaključuje Atli. – piše faktor.

Related posts