Nerfid Šehić, danas stanovnik Tuzle, na svojim je leđima osjetio strahote agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali i nakaradnost pravosudnog sistema u miru.
Nerfid je rođen 1959. godine u Koraju, današnja općina Lopare, koja se nalazi u manjem bh. entitetu. U rodnom mjestu dočekao je rat i njegova patnja je počela. Nakon što su snage Vojske RS napale Koraj, 15. juna 1992. godine, Nerfid se s porodicom i komšijama skrivao u šumi. Dan poslije, 16. juna, komšije Srbi su ga pronašli i predali Vojsci Republike Srpske (VRS).
Od tog dana počinje njegov pakao. Nakon tri dana zarobljeništva u mjestu Tutnjevac, 80 zarobljenih muškaraca, među kojima je i Nerfid, VRS prebacuje u Ugljevik, gdje je proveo 19 dana. Kasnije biva prebačen u logor “Batković”.
Nerfid navodi da su prva tri mjeseca bila neizdržljiva, jer su ih tjerali na prinudni rad. Nisu imali dovoljno hrane i vode. Izgubio je 40-ak kilograma… Ukupno je, navodi, na prinudnom radu proveo sedam mjeseci. Razmijenjen je 21. jula 1993. godine. Ali, tu nije bio kraj njegovim patnjama.
Nerfid Šehić tužio je Republiku Srpsku 23. maja 2007. godine zbog protupravnog zatočenja i hapšenja. Zastupao ga je Savez logoraša BiH, preko advokata Josipa Sladića iz Splita. Prvobitna tužba je odbijena zbog tehničkih nedostataka (nedostajala adresa Saveza), ali je druga prihvaćena.
Uzaludni dokazi
Okružni sud u Banjoj Luci donio je presudu broj 71 0 P 032253 07 P, 28. januara 2013. godine. Tom presudom odbijen je zahtjev tužioca za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 252.000 KM, sa zakonskom kamatom. Uzaludni su svi dokumenti i dokazi, Nerfid je, valjda, sam kriv što je dopustio da bude zarobljen, da ga tjeraju na prinudan rad.
Nažalost, ni tu nije bio kraj mukama. U tužbi je Nerfidov advokat molio da se ovaj bivši logoraš oslobodi sudske takse, jer je slabog imovnog stanja.
To kao da je dalo dodatni motiv Pravobranilaštvu RS, koje zastupa ovaj entitet, pa je nakon presude odredilo da je Šehić dužan platiti 2.250KM.
Kazna je “upakovana” u troškove parničnog postupka, u iznosu 2.250 KM, sa zateznim kamatama od dana presude. Tako je Nerfid Šehić “kažnjen”, jer je tužio RS zbog protupravnog zatvaranja u logore.
Rješenje o izvršenju upućeno je Općinskom sudu u Tuzli, jer izvšenik Šehić nije platio troškove parničnog postupka u roku koji je određen. Kao način izvršenja navedena je plaća Ministarstva Tuzlanskog kantona.
Šehić, međutim, nije zaposlen u ovom ministarstvu, niti je to ikada bio. Primao je od 1. maja 2007. do 30. aprila 2008. godine novčanu naknadu u iznosu 150,80 KM, kao demobilisani borac.
I to su jedina primanja koja je Nerfid Šehić ostvarivao od 9. septembra 1998. godine, kada je registriran na evidenciju Biroa za zapošljavanje Tuzla. Na istoj se evidenciji nalazi i danas, potvrđuje Uvjerenje Biroa. Isto uvjerenje posjeduje i njegova supruga Alija.
Nerfid živi kao podstanar, a u domaćinstvu s njim, osim supruge Alije, je i sin Damir, sa suprugom i djetetom.
Na Rješenje o izvršenju, Nerfid je 6. novembra ove godine uložio prigovor, jer je na pomenutu presudu Okružnog suda Banja Luka izjavio apelaciju Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.
Osim apelacije Evropskom sudu, kao razlog za obustavu izvršnog postupka, Nerfid Šehić naveo je i činjenicu da nema imovine.
Liječio se od PTSP-a
Nerfid Šehić liječio se od Posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) u Centru za mentalno zdravlje Tuzla. U nalazima ovog centra navodi se da je Nerfid trpio tegobe zbog kojih je bio nervozan, imao košmarne snove, da su mu se vraćale misli iz rata. Također, Nerfid se izolirao od okoline, te nije bio u mogućnosti ostvarivati adekvatne socijalne kontakte.
Kako je vidljivo iz medicinske dokumentacije, tokom liječenja nije želio govoriti o traumatskim sadržajima, jer mu je bilo gore kada je o njima govorio.
Na kraju svega, postavlja se pitanje jesu li 13 mjeseci boravka u logoru, više od dvije godine ratovanja u Armiji BiH, bili teži od borbe za ostvarivanje prava i pravde nakon rata.
Ostaje mu da čeka i nada se da će sudije u Strazburu vrednovati fakte, od potvrda Međunarodnog komiteta Crvenog križa do medicinske dokumentacije o traumama.
Breme slobode Nerfidu je teže od zarobljeničkih i ratnih trauma, a nada u minimum pravde ostaje tračak svjetlosti za bolji život.
Izvor: (Avaz.ba)
