Ena Latić iz Velike Kladuše bila je 1998. godine sve osim prosječna trogodišnjakinja. Ona je, naime, lutke i haljine zamijenila kimonom. Potječe iz sportske porodice, otac Sulejman bivši je jugoslavenski reprezentativac u karateu, od kojeg je Ena i naslijedila ljubav prema ovom sportu.
Brojna takmičenja
– Godinu nakon što smo se doselili u Ameriku 1999. tata je otvorio karate školu. Tu sam naučila i osnove, a nekoliko godina poslije krenula sam na prva takmičenja – počinje Ena svoju priču.
Sa 10 godina osvojila je prvo priznanje – postala je prvakinja Amerike, a od tada se nalazi među prve tri pozicije.
– Nakon prvog velikog priznanja, shvatila sam da je karate moja ljubav i odlučila sam mu se maksimalno posvetiti. Godine 2008. prvi put sam nastupala s reprezentacijom Amerike u Japanu, osvojila sam zlato u Osaki i bronzu u Tokiju – govori Ena, koja je s ocem trenerom nastupala na brojnim državnim, regionalnim i nacionalnim takmičenjima.
Osvojila zlato
Nakon što je 2013. u Australiji osvojila zlato i srebro na Svjetskom prvenstvu, po povratku u Ameriku dočekali su je rukovodioci grada Oneid Kauntrija, država Njujork, i dodijelili joj prestižno priznanje “Dan Ene Latić, 21. maj u Okrugu Oneida”.
Slobodnog vremena skoro i nema. Pored svakodnevnih treninga, Ena će u maju ove godine diplomirati i tako ostvariti krajnji cilj – povezati dvije najveće ljubavi, karate i sportsku medicinu.
Nastavak školovanja u Škotskoj
Rodnu Bosnu i Veliku Kladušu posjeti rijetko, ali zato svaki dolazak ne zaboravlja. Svoj odmor za novogodišnje praznike provela je radno.
– Bila sam u Donjem Vakufu i trenirala s ekipom iz Karate-kluba Reflex, bilo je nezaboravno iskustvo. Ostatak odmora provela sam u Bihaću i Velikoj Kladuši. Želja mi je bila posjetiti klub u kojem je moj otac trenirao, a zatim sam, zajedno sa svim klubovima iz Velike Kladuše, odradila zajednički trening – rekla je Ena.
Uspješna Ena, pored lova na najbolja svjetska priznanja, planira i odlazak u Škotsku sredinom godine radi nastavka školovanja.
/avaz.ba
