Brzim preko Bosne, Vlakom prema jugu, Djevojka iz moga kraja provela je noć na putu, kojim kreću od davnina naši snovi prema svijetu, s’ Perkovića preko Knina… još uvijek odzvanjanju stihovi i akordi sada već kultnih pjesama hrvatskog kantaautora i pjesnika Arsena Dedića, za koje je inspiraciju tražio i našao na pruzi. Onoj Unskoj. Da je koje desetljeće kasnije radio i skladao, vjerovatno inspiraciju ne bi našao.
Jer, davno su minuli dani kada su šibenski i splitski studenti preko Knina, Bihaća i Siska žurili prema kontinentu. U suprotnom, turisti prema moru. U vrijeme kada su to bili jedni od najvažnijih željezničkih čvorišta u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, ali i šire.
Danas se vozovima u gotovo pustim stanicama Knin, Bihać, Perković, Lička Kaldrma, Tiškovac, Martin Brod, Una… raduju tek nešto manje nego kiši u sušnim krajevima. Kninska radionica za servisiranje lokomotiva gotovo da nema posla. Ponajviše zbog tog što je zamro promet upravo na Unskoj pruzi. Ali, zamro je i privredni razvoj Knina, Šibenika, čak i Splita i Zadra, s jedne, a s druge strane granice Bihaća , Bosanskog/Novog Grada, i dalje…
Najvažnija poveznica Zagreba i Splita
Davne 1948. godine otvorena je Unska pruga, odnosno njena najvažnija dionica od Bihaća do Knina, u dužini od 112 kilometara. Preko Bosanskog/Novog Grada i Sunje, postat će najvažnija i najbrža poveznica Zagreba i Splita u Hrvatskoj i tako sve negdje do pred kraj prošlog stoljeća. Taško je reći je li bila značajnija za Hrvatsku ili za Bosnu i Hercegovinu, kada je bila jedna od najvažnijih za čitavu bivšu državu, otvarajući sjeverozapadnoj Bosni more i povezujući luke Split, Šibenik i Zadar sa srednjom Evropom, prevozeći milion i po putnika i četiri puta više tona roba na godišnjem nivou.
Pod Unskom prugom podrazumijeva se, zapravo, dionica Bosanski/Novi Grad – Bihać – Knin, ukupne dužine 179 kilometara, od čega kroz Bosnu i Hercegovinu prolazi 120 kilometara, a kroz Hrvartsku 59 kilometara. Trasiranje je počelo 1935. godine, pa se, zbog Drugog svjetskog rata, kasnilo s gradnjom, a 1987. godine pruga je u potpunosti elektrificirana.
Zahtjevan teren, u kombinaciji s prelijepim krajolikom, iznjedrio je impozantne željezničke građevine, prolazi čak kroz 36 tunela, a vode je brojni vijadukti i dva mosta preko Une, čije je korito prati pedesetak kilometara, zbog čega se smatra jednom od najljepših saobraćajnica. U tom dijelu granicu dviju država prelazi sedam puta, tražeći put, baš poput Une, između brda u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
Nakon proteklog rata, saobraćaj ovom prugom je zamro. Prije 17 godina potpisan je sporazum između dvije države o njenoj obnovi i tom je prigodom prošao prvi poslijeratni putnički voz od Zagreba do Knina, a pokazat će se, i jedini do danas. Prošlo je i više teretnih vozova, a onda je pruga prepuštena većim dijelom zubu vremena.
Sanacija i elektrifikacija na bh. strani
Na bh. strani dio pruge je još nekako u funkciji. Međutim, Vlada entiteta Federacija Bosne i Hercegovine osigurala je 1,1 miliona eura za elektrifikaciju dijela od Bihaća do Blatne, u blizini Bosanskog/Novog Grada, u dužini od 47 kilometara.
“Rok za završetak radova je 75 dana. Zbog elementarnih nepogoda, radove nije bilo moguće početi ranije”, kaže direktor Direkcije Žejjeznica Federacije Bosne i Hercegovine – Bihać Samir Alagić.
Dodaje da će, nakon završetka radova, Željeznice Federacije, poslije 27 godina ponovo uspostaviti putnički saobraćaj, i to “Bh. vozom”, na relaciji Sarajevo – Bihać – Sarajevo. Ovim će se, kažu u Direkciji Željeznica Federacije, ispuniti cilj – uvezivanje svih većih bh. gradova u jedinstvenu željezničku mrežu, što će omogućiti i nove razvojne projekte.
Ovdje se uveliko razmišlja i o turističkim potencijalima. U tom smislu razgovara se sa Željeznicama Bosne i Hercegovine da se dogovori ustupanje Titovog “Plavog voza”, u saradnji s Nacionalnim parkom “Una”. “Plavi voz” bi, zapravo, bio turistička atrakcija dolinom Une od Bihaća do Martin Broda, posljednje stanice kojom voz saobraća u Bosni i Hercegovini prije nego pruga pređe u Hrvatsku.
Pogled uprt u Evropsku uniju
Međutim, i za ovo treba partner – Hrvatska. Nadanja su stoga u Bosni i Hercegovini da će se, na osnovu potpisivanja “inicijative za osnivanjem zajedničkog operativnog tijela”, koje su potpisali državni ministri Bosne i Hercegovine i Hrvatske, Ismir Jusko i Oleg Butković, na bazi koje će se pripremiti analiza stanja te uraditi elaborat. Pomenutim sporazumom definirane su ključne stvari, vlasnički odnosi, prijelazi pruge granicom, nadležnosti, održavanje, pa čak i inspekcijske nadležnosti i podjela prihoda.
U Bosni i Hercegovini su uvjeravanja da bi samo dvadesetak posto prijeratnog prometa oživjelo projekat i dovelo do otvaranja stotina radnih mjesta s obje strane granice. Stanovnici i lokalne uprave u Zadarskoj i Šibensko-kninskoj županiji u Hrvatskoj objeručke prihvataju ideju. I nakon svega, otvoreno je samo jedno pitanje, ključno u svim situacijama – izvor finansiranja. Pogledi su stoga uprti u Evropu. Nadu obje zemlje polažu u Memorandum o razvoju umreženog transporta u regiji te predpristupne fondove Evropske unije.
U Hrvatskim željeznicama, odnosno HŽ Infrastrukturi, koja bi trebala biti nosilac projekta s hrvatske strane, oprezni su i naglašavaju da će ulaganja u Unsku prugu biti razmatrana sukladno rezultatima analize trenutnog stanja i detaljnog elaborata, koje će pripremiti zajedničko operativno tijelo. Naglašavaju kako je “Projekat revitalizacije Unske pruge moguće početi putem fondova prekogranične suradnje, što mora pokrenuti bh. strana, odnosno HŽ infrastruktura može biti samo partner na prijavi tog projekta.”
Kninskom željezničkom čvoru valja vratiti značaj, zaključak je nedavnog sastanka o tome na razini te i zadarske županije, a to, kako je kazano, može samo Unska pruga. Svjesni su da bi teško bilo kao nekad, ali bi pomoglo u privrednom oživljavanju. I tog su stava kako u Kninu, tako i u Šibeniku. Grupa stručnjaka uradila je analizu, u kojoj se tvrdi da bi Unska pruga vratila u život privredu ova dva grada.
Sakupljači su sve temeljito ‘očistili’
“Problem Unske pruge može se riješiti samo na državoj razini. O tome ću informirati predsjednicu Hrvatske Kolindu Grabar-Kitarović, koja će 19. aprila premjestiti svoj ured u Šibenik”, kaže Ivan Soža, predsjednik Županijske gospodarske komore Šibenik.
A na Unskoj pruzi danas, od Knina do Bosanskog/Novog Grada gotovo cijelim njenim tokom su naselja. Zbog izuzetne željezničke povezanosti, ta sela na granici Hrvatske i Bosne i Hercegpovine, koji su prema Kninu i Bihaću u svakom smjeru imali pet vozova dnevno, u lokalne ceste se nije ni ulagalo, jer naprosto nije bilo potrebno.
Čudo je kako je prirodi trebalo malo da toliku ljudsku muku i tone materijala vrati u svoja njedra. Tu su još metalni stupovi – nosači vodova kojima je pruga bila elektrificirana. Ni na jednom nema ni metra kabla. Skupocjeni bakar “očišćen” je u mjesec ili dva. Sakupljači sekundarnih sirovina taj su “posao digli na visok nivo”. Posebnim su vozilom na tračnicama “očistili” baš sve. Nisu poskidani samo kablovi koji su išli kroz zrak, već i oni ukopani u zemlju.
A stanice… Golubić, nakon Knina, Tiškovac, Lička Kaldrma Strmica, Una, Kestenovac, Martin Brod… napušteni, pokradeni i otužni. Gotovo na svakoj ostavljena postrojenja. Svugdje u naseljima kuće. Mnoge obnovljene, ali uglavnom prazne. U tim je naseljima bivalo i po nekoliko stotina ljudi po mjestu, a danas ih je po desetak jedva.
Govori nam to Milorad Grbić, koji živi na bh. strani, a radni je vijek proveo na Unskoj pruzi i stanici Una. Jedan joj je dio zgrade u Bosni i Hercegovini, drugi u Hrvatskoj. Umirovljeni je on pružni radnik, a u radnom je vijeku službovao na sve i jednoj željezničkoj stanici od Knina do Bihaća.
Pruga je i sada spremna za vozove
“Ima ih 20… Srce me je vuklo na prugu, pa sam tako došao i – ostao. Srce me vuklo da se vratim ovdje, da nastavim život… Nas je odavde na ovom cijelom području više od pola radilo na željeznici, ostalo u školama, zdravstvu i trgovini. Eh, otpravljao sam dnevno tada i po 68 vozova, u sezoni bi znalo biti i više. Cvjetalo je sve, radilo… ma bilo bi i danas tako da ne bi tog rata”, priča Grbić.
Na pitanje šta če biti s prugom, sjetno odgovara: “Kao iskusni željezničar, mogu reći da je Unska pruga imala veliki značaj za Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, čak i Makedoniju. Vozilo se sve, radile su tri luke: Zadar, Šibenik, Split, cementara u Solinu… Danas nema vozova, ali nema ni naroda.”
Grbić kaže još da poznaje “svaki prag” – i sa bh. strane, i sa hrvatske.
“Prugu sanjam, a svaki slobodan trenutak sam ovdje, na stanici Una. Dođem, gledam… Pruga je i sada spremna za vozove. Treba samo pregledati pragove, šine, izbaciti poneki truli i – eto. Ali, ja neću dočekati obnovu, sumnjam da će se to i dogoditi. Nije do vozova, jer nema ljudi, nema industrije, nema se šta voziti, privreda je uništena…”
Izvor: Al Jazeera
