Priča o bosanskohercegovačkim izbjeglicama i ljudima koji su rasuti po cijelom svijetu je aktuelna i danas, 22 godine nakon okončanja rata u Bosni i Hercegovini.
Prema nekim nezvaničnim podacima, tokom rata u našoj zemlji iz Bosne i Hercegovine je izbjeglo oko dva miliona ljudi. Većina te populacije je otišla prema zemljama Zapadne Evrope, dok je veliki broj naših ljudi otišao u Sjedinjene Američke Države.
Jedan od onih koji je u prvim danima rata, nakon kratke odbrane svoje rodne Bijeljine, napustio Bosnu i Hercegovinu kao izbjeglica je i Meho Čeliković, koji od rata pa na ovamo živi u Francuskoj. Meho trenutno živi u gradu Rouenu.
Za Source.ba portal Čeliković je ispričao svoju životnu priču obične izbjeglice koja je napustila svoju rodnu zemlju sa kesom u ruci.
“Rat je prvo počeo u Bijeljini. Među prvima sam izašao na ulicu da branim svoj grad. Nije to ni bilo razmišljanje o tome šta će se dalje događati, jer je sve bilo iznenada, nego sam izašao da branim svoju Bijeljinu. Uhvatili su me Arkanovci i gotovo da sam bio strijeljan u jednom podrumu. Spasio me jedan Srbin koji je bio sa Arkanovcima, ali mi je pomogao jer me je znao iz grada, tako da mi je on spasio život. Morao sam veoma brzo da napustim Bijeljinu nakon toga. Kada je počeo rat sve sam izgubio što sam imao. Imao sam lokale, video klub, imao sam sve uslove za lijep život u BiH, ali sam sve izgubio. Stigao sam u Francusku sa 200 njemačkih maraka”, kaže Meho Čeliković na početku razgovora za Source.ba portal.
Našeg sagovornika smo upitali zbog čega se baš odlučio da, nakon pakla kojeg je preživio u Bijeljini, ide za Francusku.
“Imao sam prijatelja koji je živio u Parizu. On me zvao da dođem u Francusku. To je bio veoma komplikovan put, putovao sam kamionom, brodom, vozom, bilo je trenutaka kada sam i stopirao za prevoz. Ipak, uspio sam unatoč svemu da dođem u Pariz. Prve godine sam radio kao perač suđa u jednom kazinu. Na početku sam imao i problema sa jezikom. Onda sam malo napredovao u tom kazinu i dobio sam posao za stalno. Nakon toga sam se oženio u drugom gradu koji je bliže Parizu. Potom sam se snašao i počeo sam da radim sa nekretninama. Sada imam oko 20 stanova sa kojima radim”, ističe Meho.
“Svi se osjećamo ovdje kao izbjeglice kada dođemo u stranu zemlju. U početku kada dođeš na Zapad misliš da je novac na svim stranama, međutim to nije tako jednostavno, jer se ovdje moraš boriti da uspiješ i da preživiš. Ovdje imaš veoma mnogo socijalnih slučajeva, veoma mnogo prosjaka i beskućnika. U BiH rijetko možeš naići na takve ljude, a u Francuskoj je to masovna pojava, na stotine hiljada je beskućnika. Moraš se jednostavno naviknuti na taj sistem života. Kod nas u Bosni se, da tako kažem, ljepše živi, ali se ovdje u Francuskoj bolje živi”, kaže naš sagovornik.
U Francuskoj trenutno živi veliki broj ljudi sa prostora Bosne i Hercegovine. Meho Čeliković je upoznao brojne ljude koji su imali istu ili sličnu sudbinu baš kao i on početkom rata u BiH.
“Svako ima svoju životnu priču. Svima je u suštini bilo teško kada su stigli ovdje. Neki su spavali po šumama, pod šatorima. Nema niko ko je ovdje stigao na gotovo, svi su se borili da nešto naprave. Brojnima i dalje život nije lagan, sve se svodi na neko preživljavanje. Skupiš malo novca da odeš na odmor u BiH i to je to. Iako ima i uspješnih ljudi iz BiH koji su nakon dolaska uspjeli ovdje”.
“Ljudi u Francuskoj su impresionirani sa našim ljudima iz BiH. Bosanci ne prave probleme kao, primjera radi, Alžiri, Marokanci ili Rumuni. Francuzi su impresionirani s tim, jer skoro svi rade i snašli su se u takvom životu. Nemaš Bosanca koji je ovdje neki socijalni slučaj. Mi smo takvi, snalazimo se na svim dijelovima svijeta, ne pravimo probleme nikome”, rekao je na kraju razgovora za Source.ba portal Meho Čeliković, Bosanac koji je tokom rata izbjegao u Francusku gdje živi i radi 25 godina.
