Tužilaštvo BiH posljednjih godina pokrenulo je nekoliko predmeta koji su naslućivali da bi “pravna država” konačno mogla zaživjeti, da bi krupni kriminalci trebali biti pohapšeni i pravda zadovoljena. Rezultat je nešto drugačiji, a stručnjaci smatraju da je državno tužilaštvo više radilo na samopromociji samog hapšenja određenih osoba i otvaranja predmeta, umjesto tihog rada na dokazima koji su trebali sve osumnjičene dugo zadržati iza rešetaka.
Predmet za koji se mislilo da će “uzdrmati državu” u smislu početka otkrivanja krupnog državnog kriminala, kada je uhapšen bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje Kemal Čaušević sve više pada u zaborav i sam predmet je isparčan u odvojene postupke osumnjičenih.
Uhapsi pa pusti
Akcija simboličnog naziva “Pandora” trebala je otkriti mnoge tajne državne korupcije i kriminala, a zauzvrat je ponudila proces koji sve manje interesuje i medije, a u konačnici se prvooptuženi Kemal Čaušević brani sa slobode. Osim Kemala Čauševića, predmet “Pandora” obuhvata i Anesa Sadikovića i Sedineta Karića koji su također optuženi. U međuvremenu je odvojen postupak protiv Sedineta Karića koji se nagodio sa sudom i umjesto jednogodišnje kazne zatvora platit će kaznu od 36.000 KM.
Potpuni debakl Tužilaštvo BiH je doživjelo na slučaju akcije “Rez”, kada su u decembru 2015. godine uz prisustvo medija uhapsili desetak osoba u Sarajevu pod sumnjom da su pripadnici organizovane grupe bliske IDIL-u. Nakon godinu dana Tužilaštvo je odustalo od predmeta u potpunosti, nanijevši štetu uhapšenima, od kojih su neki odlučili podnijeti i tužbu za nanesenu štetu.
Akcija koja je sporvedena prije nekoliko dana “Registar” također nije ponudila neku konkretniju priču, samim tim što je Sud BiH odbio zahtjev da se uhapšenima odrede čak i mjere zabrane.
“Konkretno na primjeru akcije ‘Registar’ je bilo mnogo propusta. Radi se o čisto stručnom predmetu, gdje ni tužilac ni sudija ne znaju gotovo ništa ni o softveru ni o hardveru, a tužilaštvo ranije nije angažiralo nijednog stručnjaka koji bi im objasnio i obrazložio situaciju. Metodologija rada tužilaštva nije dobra, uzimaju se tuđi poslovi samo da bi se dobila reklama i onda to sve padne na sudu. Tužilaštvo se zalijeće zbog formalnog autoriteta. Nažalost, tužilaštvo samo sebi proizvodi sumnju jer se često bave stvarima za koje nisu nadležni”, kazao je za Klix.ba advokat i bivši sudija Vlado Adamović.
Gdje su bh. Sanaderi
Godinama se najavljuju i čekaju optužnice protiv osumnjičenih za predmete “Pavlović banka” i “Bobar banka”, zatim imamo umiješanost predsjednika RS-a Milorada Dodika u te slučajeve, ali bez konkretnog rezultata. Također je propao i slučaj procesuiranja Milorada Dodika u slučaju “Referendum”, što je u konačnici loša poruka da iako se provode neustavne radnje, on ne moraju biti kažnjene.
“Konstantno nam se urušavaju institucije. Umjesto da Tužilaštvo BiH pripremi takvu optužnicu da optuženi ne izađe iz pritvora do okončanja slučaja, mi imamo situaciju da se vrše spektakularna hapšenja, a da se potom uhapšeni stidljivo puštaju na slobodu jer je sud utvrdio da nema osnove. Pitamo se što u BiH nema slučaja poput Sanadera u Hrvatskoj. Pa zato što su u Hrvatskoj pripremili takvu optužnicu da kada je Sanader jednom ušao u pritvor, više nije izašao, jer su predočeni dokazi bili toliko jaki. Kod nas na takvim slučajevima tužioci rade na gradnji karijere”, naglašava Adamović.
Jedan od najglasnijih kritičara rada Tužilaštva BiH je i državni ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić koji često naglašava da se u toj instituciji ne bave pravom borbom protiv kriminala i korupcije, nego da se više bave sami sobom, aludirajući na postupke protiv bivšeg glavnog državnog tužioca Gorana Salihovića i brojne druge afere.
Advokat Asim Crnalić smatra da Tužilaštvo BiH pretjeruje kada organizira javno predstavljanje svog posla.
“To je preozbiljan posao da bi se od njega pravio bilo kakav spektakl. To šteti i tužilaštvu ako se dokaže da je pogrešno procijenilo osnovu za krivnju osumnjičenika, nepopravljivo šteti osumnjičeniku koji gubi društveni ugled, a rezultat je na kraju ispod očekivanja tužilaštva. Jasno je da tužilaštvo mora raditi svoj posao, ali nije njihova funkcija da budu na javnoj sceni. Ja lično nisam za javnu predstavu u akcijama hapšenja, ali ako tužilaštvo izda nalog za nečije hapšenje pa sud odluči da nema osnove, to je za mene dokaz da sud dobro radi svoj posao. Ipak su od tužitelja i advokata važniji suci”, zaključio je Crnalić.
klix.ba
