Sej Ramić (56) iz Bihaća, profesor je likovne kulture u bihaćkoj Gimnaziji.
Rođen je u Bosanskom Petrovcu, a osnovno školovanje završio je dijelom u Sarajevu i Bihaću, da bi maturirao 1979. godine kao učenik Gimnazije u kojoj danas predaje. Akademiju likovnih umjetnosti završava u Sarajevu 1983. godine, a prve samostalne izložbe imao je u periodu od 1981. do 1983. godine u Sarajevu.
Izlagao je kasnije u rodnom Bosanskom Petrovcu, Bihaću i Zagrebu, gdje je imao zapažen broj posjetitelja i oduševljenje prikazanim djelima.
“Interesovanje za slikarstvo iskazujem u osnovnoj školi u Sarajevu, tako što umjesto jednog rada na časove likovnog donosim desetak slika. Prvu ozbiljniju izložbu sam imao u gimnaziji 1979. godine. Tada mi je profesor Pjer rekao da moram studirati umjetnost. Na toj izložbi mi je ukraden portret sestre Selme i brzo vraćen. Nestale su mi slike sa izložbe u Sarajevu i minijatura sa Bijenala u Tuzli 2007. godine. Volim raditi portrete, jer to je velika porodica različitih ličnosti i individua. Interesuje me karakter čovjeka”, kaže u razgovoru za Anadolu Agency (AA) profesor Ramić.
Navodi da radi pejzaže sa likovima koji se integrišu sa prirodom.
“Oni su gotovo neprimjetni, ali prisutni, što stvara odgovarajuću atmosferu. Slikanje prirode je za one koji žive u Bihaću dar Boga, planetarna vrijednost. To je prepoznao svijet jer je proglasio NP Una biserom prirode. Umjetnici trebaju, svako na svoj način promovirati ovu ljepotu. Diplomirao sam na grafici, a od tehnika najviše volim pastel, olovku i uljene boje“, kaže profesor Ramić.
Umjetnost je bazirana na duhovnosti
U vrijeme tehnološkog napretka i ekspanzije pametnih telefona kojima su mladi okupirani veći dio njihovog vremena, profesor Ramić kaže da je značaj umjetnosti još veći i ističe da je ona presudna za mlade radi duhovnosti i slobode kreativnosti koja razvija maštu, senzibilnost i ljepšu stranu života, što nam je, kaže on, danas itekako potrebno.
“Ona odvlači mlade od pretjerane tehnologije i zloupotrebe privatnosti. U isto vrijeme umjetnost zbližava ljude svojim bogatstvom specifične komunikacije, tako da mladi postaju bolji ljudi i građani. Kultura i umjetnost su na marginama društva jer je politika oskrnavila čovjeka i kapitalistički način razmišljanja koji se bazira na materijalnom svijetu. Umjetnost je suprotnost, bazirana na duhovnosti. Bihać ima kulturnu tradiciju preko Japoda, Osmanlija i Austrougarske. Ima veliki potencijal likovnih umjetnika i razvijen senzibilitet za kreaciju, od zanatlija do doktora. Rađanjem pored ljepotice Une, čovjek dobija urođen smisao za estetiku, a taj potencijal trebamo iskoristiti.“, ističe profesor Ramić.
Nova generacija umjetnika
Dolazi mlada generacija umjetnika koja je inovativna i poduzetna sa urbanim karakterom što opredjeljuje mlade da ostanu u Bihaću.
Upravo su ti mladi umjetnici pokazali svoju nadarenost i talenat za savremno slikarstvo proteklih mjeseci kada su u okviru projekta „Špica art festivala“ učestvovali u oslikavanju bihaćke pasarele i prvog murala inkluzije.
“Mladi ljudi kroz umjetnost sublimiraju kulturno historijsko bogatstvo BiH i shvataju da su dio točka koji se okreće prema boljoj budućnosti. Oni postaju kreatori svoje uloge u vlastitoj državi, što znači duhovnost ispred materijalnog. Nastojim da mlade ljude, učenike što više približim svijetu umjetnosti i organiziram što više likovnih radionica kojim bi se odvojili od tehnologije i modernih komunikacija kojim su opsjednuti”, kaže Ramić.
Treba, kaže, što više ići u prirodu i balansirati odnos modernog života i svijeta umjetnosti koji oplemenjuje.
“Nastaje jedna nova generacija mladih urbanih umjetnika koji su me pozvali da ukrasimo pasarelu svojim djelima i reakcije Bišćana i javnosti iz regije je fantastična. Poruka tih murala je promjeniti svijest ljudi da se čuva svoj grad i da svako odvoji vremena da ga ukrasi i učini ljepšim, naravno bez materijalne koristi. To je kreativni duh“, kaže profesor Ramić.
