“BiH nije trebala ni da postoji i greška je nastupila 1995. godine”, govori Milorad Dodik. A zaboravlja da se ta “greška” zove Dejtonski mirovni sporazum, koji Srbi treba da slave kao Boga. Ta “greška” je dala ne samo konstitutivnost srpskom narodu, nego je verifikovala (p)ostanak entiteta Republika Srpska
Milorad Dodik je u posljednje vrijeme potpuno pogubio politički kompas i to je vidljivo čak i u nametnutom medijskom sljepilu manjeg BiH entiteta. Pa je srpski član Predsjedništva bilo kakav ozbiljan dijalog, ili čak monolog zamijenio profanim hipotetičkim populizmom, od kojeg se diže kosa na glavi.
Bosanska greška Bosanca Milorada
Osim što je Vučićev pridruženi pajac “iz unutrašnjosti”, koji se pojavljuje tu i tamo po Srbiji, čak ni rijaliti politička i estrada u toj zemlji više nije u tolikoj mjeri zainteresovana za usluge ruralnog zasmijavanja koje isporučuje “Bosanac Mile”.
A vidio je to “Bosanac Mile” prije svih, onim instinktom seoskog nakupca, pa je brže-bolje svoj medijski servis RTRS, ionako prokužen i pelcovan od istine, rijalitiziaro do besvijesti. I onda je u nekakvom polupolitičkom rijalitiju opskurnog voditelja Mate Đakovića, Dodik izvezao najnoviju sumanutu hipotetičku konstrukciju, koju valja citirati i demaskitrati:
“BiH je bila greška 1995. godine, jer nije trebalo da bude konstituisana, što potvrđuju sve godine do danas. Za nju nisu barem dva od tri konstitutivna naroda i sada plaćamo cijenu intervencionizma međunarodne zajednice, a prije svega visokih predstavnika koji su se uplitali u procedure sastava Savjeta ministara koji je imao ranije tri ministarstva. Neko je htio da napravi vladu BiH, iako u Ustavu piše da je Vijeće ministara pomoćni organ Predsjedništva BiH”, rekao je zajapureni Dodik.
Pa hajmo redom.
“BiH nije trebala ni da postoji i greška je nastupila 1995. godine”, govori Milorad Dodik. A zaboravlja da se ta “greška” zove Dejtonski mirovni sporazum, koji Srbi treba da slave kao Boga. Ta “greška” je dala ne samo konstitutivnost srpskom narodu, nego je verifikovala (p)ostanak entiteta Republika Srpska. Ta “greška” se nije bavila BiH, jer je BiH bila datost i međunarodno priznati subjekt i horizont geografskih, političkih i ratnih dešavanja od 1992. godine. Dakle, ta “greška” se niti nominalno ne odnosi na BiH, nego isključivo i jedino na Republiku Srpsku.
Jer, da nije bilo te “greške”, a to Dodik namjerno prešućuje, Peti korpus Armije BiH bi umarširao u Banjaluku, pa bi BiH bi bila jedinstvena država, a RS bi se spominjala samo u pjanskim pjesmama ojkačama u seoskim zadrugama od Temerina preko Zrenjanina do Čelareva i ostatka Vojvodine. Ta “greška” pod koju Dodik lažno podvodi BiH je doslovno spasila opstojanje srpskog naroda u našoj zemlji.
Na koncu, da nije bilo te “greške” Milorad Dodik danas ne bi obnašao funkciju člana Predsjedništva, nego bi bio sitni nakupac i izbjeglica vječna na Futoškoj pijaci u Novom Sadu. Ne bi imao estradnu moć da rijalitizuje i ono malo zdravog razuma u BiH, nego bi ko zna gdje, vječne muke izbjegličke mučio.
Logički jadi prvog Herceg-Bosanca Milorada
Druga stvar, jednako važna, Dodik veli da svi zajedno zbog postojanja BiH plaćamo “cijenu intervencionizma Međunarodne zajednice” što je potpuni nonsens. Odavno nema prijeko potrebnog intervencionizma Međunarodne zajednice, a i kada bi se aplicirao, koristio bi se da “pročepi” pluća ekonomska i politička zemlje brementite sa dva entitetima, deset kantona i jednim distriktom. Prema tome, upravo parčanje zemlje, a ne njena kohezija, muka je u želucu ne samo njenim stanovnicima, nego i narečenoj Međunarodnoj zajednici. Dabome, zna to Milorad Dodik bolje od ikoga, a opet u svom maniru briše i zdrav razum i samog sebe od prije petnaest i više godina.
No, ako mislite da je to najveći retorički blam koji je Dodik izjavio, da ne kažem izvalio u pedesetak minuta skaradnosti, varate se- a evo i zašto.
Srpski član Predsjedništva kaže kako BiH nije zaslužila da postoji i da je trebalo da njen prostor bude redefiniran, odnosno formirane tri države – RS, Herceg-Bosna i Bosna, te da budu uspostavljeni kvalitetni standardi kako bi ove države bile nosioci evropskih promjena u regionu.
– Sve što se radi u “političkom Sarajevu” ide u pravcu da BiH ne može da funkcionira. Ignoriraju se priče o pravima Hrvata kao konstitutivnog naroda, dok se RS-u nikada nije dalo pravo na postojanje i eliminira se mogućnost njenog značaja. Tu je isti stav svih bošnjačkih političkih partija i zašto je onda problem da imamo animozitet prema BiH – kaže Dodik.
Pa baš dobro što ovo kaže.
Jer, u pogledu stvaranja nekakve Herceg-Bosne, Dodik je pokazao zavidnu dozu iskrenosti u čitavom teledirigovanom intervjuu. Znaju to ptice na granama Kantona 10 i one oko Radobolje, da je Dodik, prijatelj politički Dragana Čovića zapravo desna ruka HDZ-a, u svim sredinama sa većinskom hrvatskom vlašću. A ta desna ruka je pomogla da se baš Srbi protjeraju iz ustava, da se na ovim prostorima majorizuju, da im se (gotovo) ukine ćirilica, da za njih i njihovu djecu NE POSTOJI adekvatan udžbenički plan i program.
Treba ponoviti i iznova ponavljati – aparthejda nad Srbima u većinskim hrvatskim Kantonima ne bi bilo bez Dodika i njegovog SNSD-a na lokalu.
Pa kad Dodik kaže, ovdje smo trebali imati tri države-Bosnu, Republiku Srpsku i Herceg Bosnu, treba ga obodriti da to lijepo ovih dana objasni Srbima u Drvaru na Danu “oslobođenja grada” i prisajedinjenja sa tzv. Herceg-Bosnom. Preciznije, nije jasno zdravom razumu, kako će štovatelj tzv. Herceg-Bosne, Milorad Dodik, da barni nešto Srba u potpuno devastiranom i napuštenom Drvaru, od kreatora Herceg-Bose i njenih štovatelja.
Estrado moja, pređi na drugoga
Naravski, to što nije jasno zdravom razumu, ne znači da nije jasno Dodiku. A Dodiku je posve jasno da u svijetu populista, lažnih vijesti i ostalih ubleha, igranje sa državnošću države čiji je član Predsjedništva, igranje sa bitkom sopstvenog naroda, majoriziranje ljudi koje navodno zastupa, ne predstavlja ništa do li pogonsko gorivo od koga živi kao estradna pojava.
I na koncu, tu je najveći problem! Nije (toliki) problem to što se Dodikove riječi kose sa Ustavom zemlje i sa zdravim razumom-ne, problem je što ova estradna pojava uporno ostaje na BiH političkom nebu, a njegova popularnost je upravo srazmjena sa tempom demografskog pražnjena Republike Srpske, koju je Dodikova politka ekonomski devastirala.
I zato naslov teksta nije nikakva peripetija, niti hipotetički konstrukt, to je tek pojavno radioaktivno stanje koje iza sebe ostavljaju kerberi SNSD-a u manjem bh. entitetu.
Ne vjerujete? Prošetajte do ambasade neke od evropskih zemalja ili do slovenačkog Konzulata u Banjaluci, pa ćete u redovima nevoljnika saznati kakva je to danas Republika Srpska i kakvo joj se predviđa postojanje.
Izvor: balkans.aljazeera.net
