Dejan Gvozden (37), inspektor kriminalističke policije Policijske uprave Gradiška, koji je na ljetovanju u Rači kod Senja u Hrvatskoj spasio dvoje djece iz Njemačke kaže da bi sve ponovio kada bi se opet našao u takvoj situaciji, a da su ga najviše dirnule riječi njegove djece “Naš tata je heroj”.
Gvozden je s ekipom Anadolu Agency (AA) razgovarao u Gradišci odmah po povratku s mora, a komšije i prijatelji koje je susreo po povratku kući su mu čestitali.
“Na prvi mah, kako me sreću, čestitaju. Kažu da nisu ni sumnjali poznavajući me. Pošto sam ovdje i rođen, odrastao i radim, cijeli život sam ovdje, kažu da nisu ni očekivali nešto drugo da ću učiniti nego ono što sam učinio”, rekao je on.
Dejan Gvozden, sa sinom Damjanom (14) i ćerkom Dejanom (7) i nevjenčanom suprugom Vojislavkom Lajić, odmarao se proteklih dana u auto-kampu Rača, koji se nalazi nedaleko od Senja, a situacija u kojoj je dokazao svoju hrabrost odigrala se 11. jula.
“S djecom sam šetao uz obalu spremajući se da idem da pogledam utakmicu Svjetskog fudbalskog prvenstva Engleska – Hrvatska i u daljini na otvorenom moru primjetio sam gumeni čamac žute boje, u kome su bila djeca”, rekao je Gvozden.
Prisjetio se i da je djecu i čamac primjetio petnaestak minuta ranije, ali su bili blizu obale i nadao se da će njihovi roditelji intervenisati, pa nije mnogo obraćao pažnju.
“Kada sam vidio da su se udaljili od obale u pravcu Golog otoka, a da se bura pojačavala i talasi povećavali ugledao sam gumeni čamac poljskog turiste i bez oklijevanja uz njegovu pomoć ubacili smo čamac u more i zajedno se uputili prema djeci”, kaže on.
U međuvremenu je s recepcije pozvana Kapetanija Republike Hrvatske, ali niko nije odgovarao na pozive, a talasi su nosili gumeni čamac dalje od obale.
Kada se s turistom iz Poljske približio čamcu shvatio je da je u njemu dvoje djece, djevojčica i mlađi dječak, a spasioci su se dogovorili da je najbolje da djecu prebace u svoj čamac, a da njihov odvuku do obale.
“Da li od hladnoće, ili straha djeca su drhtala”, kaže Gvozden.
Nikada kaže neće zaboraviti detalj, a to je da je prvo pružio ruku djevojčici kako bi nju prebacio u veći čamac, ali da je ona mlađeg brata stavila ispred sebe.
“Bogu hvala, uspjeli smo sve završiti onako kako najbolje i za njih i za nas”, kaže on.
Iako je nije siguran koliko je trajala “akcija spsavanja” čini mu se da je u pitanju bilo dvadesetak minuta, a dok se to dešavalo nije ni primjetio da su se na obali okupili turisti i zaposleni u kampu pa ih je dočekao aplauz i čestitke.
“Ono što me najviše dirnulo bili su povici moje djece ‘naš tata je heroj’. To je ono što ostaje za cijeli život”, rekao je Gvozden.
Na pitanje da li se osjeća kao heroj, rekao je da je postupio ljudski i roditeljski i da pretpostavlja da bi svako tako postupio.
“Prvo što sam pomislio je da se i moja djeca danas, sutra mogu naći u opasnosti i očekujem da će i njima neko pomoći”, kaže on.
O opasnostima koje su mogle iskrsnuti prilikom spasavanja mališana iz Njemačke kaže da nije razmišljao ni sekund.
“To je bila ljudska reakcija, da se ide pomoći drugima, bez sekunde razmišljanja sam se upustio u to”, kaže Gvozden.
Na obali su ga dočekali i roditelji djece koju je spasao, a u znak zahvalnosti ponudili su i novčanu nagradu koju su i Gvozden i turista iz Poljske odbili.
Gvozden je pripadnik ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske već 18 godina, a prije dvije godine uspješno je završio obuku “spasavanja utopljenika”, za šta misli da mu je mnogo pomoglo u iskustvu koje je doživio na odmoru. On je i rekorder Policijske uprave Gradiška kao dobrovoljni davalac krvi, a od 2000. godine krv je darivao 47 puta.
Na pitanje šta bi uradio da se ponovo nađe u ovakvoj situaciji odgovorio je:
“Isto bez razmišljanja, ponovo bih učinio sve da spasim druge”.
Na njega su posebno ponosni ćerka Dejana i sin Damjan.
“Kad se vratio rekla sam da je moj tata heroj”, rekla je Dejana.
Damjan kaže da dok se odigravala ova situacija nije bio uplašen.
“Nisam se brinuo pošto znam kakve su njegove sposobnosti i znam da se niko za njega ne treba brinuti i da je dovoljno sposoban da se brine i sam za sebe i za druge. Bio je lijep osjećaj kada se sve završilo pritrčali smo tati, zagrlili smo ga, poljubili. Drago nam je što je spasio to dvoje djece i što niko nije stradao”, kazao je Damjan.
