Konačna presuda bivšem predsjedniku Republike Srpske i vrhovnom civilnom komandantu Vojske RS-a Radovanu Karadžiću za zločine počinjene u posljednjem ratu u Bosni i Hercegovini trebala bi biti prekretnica u procesu pomirenja u BiH ocijenio je u intervjuu za Fenu profesor filozofije i studija za proučavanje holokausta i genocida na Državnom univerzitetu Southern Connecticut, te član Upravnog odbora na Univerzitetu Yale David Pettigrew.
Ovu tvrdnju pojasnio je riječima da nakon prvostepene presude ovom zločincu izrečene prije dvije godine niko nije bio zadovoljan s obzirom da nije osuđen za genocid u općinama na teritoriji BiH gdje su bosanski Srbi (Republika Srpska) polagali pravo, a i osuđen je na 40 godina zatvora.
“No, razočarenje nije izostalo ni kada su u pitanju neke druge presude ovog tribunala budući da su kazne smatrane prilično blagim, a mnogi od optuženih pušteni su iz zatvora prije nego su odslužili cijelu kaznu. U nekim slučajevima su dočekani kao heroji”, dodao je Pettigrew.
Haško tužilaštvo u žalbenom postupku zatražilo je da se Karadžić proglasi krivim za prvu tačku optužnice koja ga tereti za genocid u Srebrenici i još sedam općina, ali su također zatražili i doživotnu robiju.
Ukoliko Tužilaštvo u Haagu uspije to dokazati, Pettigrew smatra da bi žrtve genocida kojim je dirigirao Karadžić širom Republike Srpske dobile neku vrstu pravde što bi onda otvorilo mogućnost za početak pomirenja u BiH.
Objašnjavajući razloge zašto je potrebno da se Karadžić proglasi krivim za genocid u ostalim općinama, izdvojio je primjere u kojima je Tribunal tokom izricanja presude zanemario svoje slične nalaze.
Poštujući odluku da mu se izrekne kazna od 40 godina, profesor se slaže s Tužilaštvom da je ona bila očajno neadekvatna budući da je u pitanju jedan od lidera udruženog zločinačkog poduhvata koji je imao genocidnu namjeru što su najteži zločini pripisani jednoj osobi na Haškom sudu.
Budući da je imao civilna i vojna ovlaštenja, Karadžić je imao krucijalnu ulogu u okviru četiri udružena zločinačka poduhvata. Nadalje, tužitelji su naglašavali ekstremnu Karadžićevu odgovornost na čemu Pettigrew i temelji svoj stav da Karadžić zaslužuje doživotnu kaznu zatvora.
I samo Sudsko vijeće, podsjeća Pettigrew, priznalo je da su Karadžićevi zločini “među najnečuvanijim i najozbiljnijim zločinima u međunarodnom krivičnom pravu i uključuju istrebljenje te zločin protiv čovječnosti i genocid”.
Stoga je podvukao da “restorativna pravda može dopuniti pravnu pravdu i olakšati iscjeljenje i pomirenje u društvu”, ali za ovakav vid pravde od krucijalnog je značaja da počinilac preuzme odgovornost za počinjena zlodjela.
“Minimum za to, u kontekstu BiH, bi uključivali javnu izjavu o prihvatanju odgovornosti vodstva Republike Srpske za ratne zločine počinjene u njihovo ime”, istaknuo je ovaj univerzitetski profesor.
Međutim, općepoznata je činjenica da, kako je naveo, trenutno vodstvo tog bosanskohercegovačkog entiteta kao i predsjedavajući Predsjedništva BiH negiraju genocid počinjen u Srebrenici, kao i opsadu Sarajeva.
Zbog svega toga, zaključuje Pettigrew, osuda Karadžića na doživotnu robiju po svim tačkama optužnice značilo bi da se krivično odgovornim smatra najviše rangiran lider Republike Srpske za udruženi zločinački poduhvat koji je za cilj imao uklanjanje nesrba iz RS-a, teritorije na koju su polagali pravo.
U intervjuu za Fenu, profesor Pettigrew nekoliko puta je kazao da bi to bilo postizanje nekog oblika pravde, jer bi to značilo istinu o genocidu u ambijentu poricanja.
No, on je podijelio iskustvo o njegovom nedavnom razgovoru s jednom od preživjelih žrtava genocida čija je cijela porodica mučki ubijena, koja je kazala da za nju pravda nikada neće biti zadovoljena jer je njen svijet strušen devedesetih, i ništa joj takav gubitak ne može nadomjestiti.
Ipak i osoba s kojom je profesor razgovarao bila je svjedokinja u Haagu i složila se s tvrdnjom da bi počinitelji trebali biti smatrani odgovornima u najvećoj mogućoj mjeri koju zakon propisuje, zbog čega Pettigrew izražava nadu da će u slučaju Karadžić pravda biti zadovoljena.
Istaknuo je i da bi osuda prema tački 1 optužnice, također prepoznala genocidnu namjeru Republike Srpske i potencijalno motivirala međunarodnu zajednicu da poduzme inicijative za sprečavanje poricanja genocida, glorifikaciju ratnih zločinaca, govor mržnje i prijetnje secesijom.
“Sve to bile bi inicijative koje bi otvorile put pomirenju i izgradnji nacije”, zaključio je u razgovoru za Fenu profesor filozofije i studija za proučavanje holokausta i genocida na Državnom univerzitetu Southern Connecticut, te član Upravnog odbora na Univerzitetu Yale David Pettigrew.
Izricanje drugostepene presude Karadžiću Žalbenog vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove zakazano je za danas u 14 sati.
U prvostepenoj presudi Radovan Karadžić proglašen je krivim za genocid na području Srebrenice 1995. godine u kojem je mučki ubijeno više od 11.000 ljudi, potom mu je presuđeno za progon, istrebljivanje, ubistva, deportaciju, teroriziranje, protupravne napade na nesrpske civile te uzimanje taoca.
Krivim je proglašen i za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bilo terorisanje civilnog stanovništva u Sarajevu tokom opsade te za uzimanje pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih naroda za taoce.
