Društvene mreže i online aplikacije, posebno Facebook i Viber postali su jedan od glavnih kanala komunikacije učitelja, nastavnika i roditelja učenika.
Gotovo da nema roditelja koji se ne nalazi u jednoj od grupa na nekoj društvenoj mreži u kojoj se između njih i nastavnika razmjenjuju poruke i informacije u vezi s odvijanjem nastave, vannastavnih aktivnosti, ocjene i ponašanje djece.
Iako ovaj brz i jednostavan način komunikacije može biti itekako funkcionalan, on može biti i neprofesionalan, te se često i zloupotrebljava.
Takvog je mišljenja i profesorica u jednoj sarajevskoj srednjoj školi koja je željela ostati anonimna, a koja za Faktor kaže da se često dešava da joj roditelji u kasne sate, te vikendom šalju poruke.
– Nije lijepo kada nedjeljom u 23 sata dobijete poruku roditelja, koji su nezadovoljni nekom ocjenom njihove djece. Dešava se da me roditelji obavijeste da im dijete ne može doći na nastavu i to je sasvim uredu, ali nekada roditelji zaista nemaju osjećaja i umjesto da dođu na informacije da porazgovaramo o nekom problemu, o tome mi šalju poruke u bilo koje doba dana ili noći – tvrdi profesorica.
Ona navodi da i profesori često koriste društvene mreže kako bi obavijestili roditelje o nekim bitnim dešavanjima, vremenu održavanja roditeljskih sastanaka i da je taj način komunikacije dobar sve dok ne pređe granice profesionalnosti, što se ipak, prema njenim riječima, često dešava.
– Ima i nastavnika koji odmah šalju poruke roditeljima, ako im djeca nisu bila dobra na nastavi, neki čak znaju i preskočiti roditeljski sastanak jer upravo sve informacije šalju Viberom, što nikako nije dobro – dodaje naša sagovornica.
Dijana Parla iz Vijeća roditelja ističe da je ovakav vid komunikacije između roditelja i nastavnika uzeo sve više maha, ali da mu se ona lično protivi.
– U Vijeću roditelja se još nikada nije govorilo o tome, ali sam ja kao roditelj protivna tom načinu i lično ga ne koristim, osim za komunikaciju sa drugim roditeljima. Ja izlazim iz grupa gdje su učenici ili nastavnici moga djeteta. Jedino sam u tim formiranim grupama ako je komunikacija sa nastavnicima i mene kao člana Vijeća, ako trebam nešto da potpišem ili uradim što je moja obaveza. Dozvolim da mi se pošalje poruka samo u tom slučaju i to nastavnici poštuju. Kako se postavite, tako i završite – navodi Parla.
Ističe da ovaj moderni način komunikacije ima i svoje prednosti i mane.
– Nisu svi ni odgovorni roditelji. Društvene mreže negdje u konačnici mogu olakšati i omogućiti nastavniku ili razredniku da dođe do nekog roditelja da mu da određena saznanja o djetetu, o kojem možda on adekvatno ne brine, pa da to bude kao neka pomoć djetetu. Ali mislim da bi to trebalo svesti na minimum. Nisu ni svi roditelji dobronamjerni, a nisu ni svi nastavnici istoga kalibra tako da društvene mreže sve manje dobroga donose i njima i našoj djeci – smatra Parla.
U Ministarstvu za obrazovanje, nauku i mlade KS pojasnili su nam da ovakav vid komunikacije nikakvim zakonom, pravilnikom ili kodeksom nije ograničen.
– Etički kodeks ponašanja uposlenika u školama smo priremali, ali on nije donesen, tako da ograničenja u tom smislu nema – kazali su nam u Ministarstvu.
Dodaju da je korištenje društvenih mreža, s obzirom na to da živimo u eri tehnološkog napretka, neminovno, te da može biti dosta praktično i funkcionalno, ali da je vrlo moguće da se to ponekada zloupotrijebi te da pređe profesionalni nivo kulture i odgoja.
Izvor: Faktor
