I golman hrvatske reprezentacije Danijel Subašić, nakon Vedrana Ćorluke i Marija Mandžukića, odlučio je otići u reprezentativnu penziju.
Čuvar mreže srebrenih Vatrenih objavio je pismo na HNS-u u kojem je poručio da je došlo vrijeme da se i on nakon deset godina u reprezentaciji oprosti od, kako kaže, najdražeg dresa.
“Bilo je ovo dugo putovanje, još od prvog poziva 2008. i ispunjenja sna jednog ‘golmančića’ iz Zadra, a potom puno truda i rada, kao i godine strpljenja na klupi da postanem broj jedan – odnosno meni omiljeni 23. Želim od srca zahvaliti svim trenerima – od svakoga od vas sam puno naučio! Volio bih posebno spomenuti Slavena Bilića koji me prvi pozvao u reprezentaciju i Zlatka Dalića s kojim smo dogurali do tog nevjerovatnog srebra. Hvala puno svim ljudima u HNS-u i oko reprezentacije što su nam uvijek bili tu pri ruci za sve što nam je trebalo, što su činili sve da nam ništa ne fali i da budemo svi zadovoljni, sretni i zdravi. Hvala mojoj porodici i svim najmilijima koji su od prvoga dana bili uz mene i na koje sam se mogao osloniti u svim teškim trenucima, a takvih je također bilo dosta”, stoji u Subašićevom saopćenju.
Golman je istakao kako je ovu odluku donio puno prije Svjetskog prvenstva jer je želio zaključiti reprezentativnu karijeru nastupom na Svjetskom prvenstvu, što je bio jedan od njegovih snova.
“Svako od nas ima neki rok trajanja i na nama je procijeniti koliko dugo možemo igrati. Možda sam mogao još jedan ciklus odigrati, ali to bi možda bilo previše. Ovako želim da moji dragi kolege koji čekaju svoju priliku ostvare svoje snove kao što sam i ja ostvario igrajući za Hrvatsku – na mladima svijet ostaje i oni su hrvatska budućnost. Moj put je došao do svjetskog srebra u svetom dresu za koji sam davao cijelog sebe, časno i ponosno svaku utakmicu. Iako ih, doduše, nema puno, to je manje bitno – najvažnije od svega je da sam ispunjen i sretan čovjek što sam mogao igrati za moju domovinu i najljepši dres na svijetu. Svi do jednoga smo budni sanjali tokom onih nevjerovatnih dočeka u Zagrebu, mom Zadru i cijeloj Hrvatskoj. To su bili najljepši, najemotivniji trenuci moje karijere koji su, zajedno s tih mjesec dana u Rusiji, obilježili i definirali moju priču u reprezentaciji”, poručio je.
