Dok su u centralnoj Bosni osmanski namjesnici na temelju vakufa gradili bogomolje i veleljepna arhitektonska zdanja od kamena, u Krajini to nije bio slučaj jer život na granici nije pružao mnogo prostora za kreativnost i umjetnost. Krajiške džamije podizao je narod i to uglavnom s oskudnim budžetom, gradeći ih od manje kvalitetnog i popularnog materijala. Zbog toga, većina džamija u Krajini nije odolila zubu vremena, kao ni čestim pustošenjima i paljevinama kojima je ovaj kraj stalno bio izložen.
Sagrađena bez ijednog eksera
Najstarija džamija u Krajini očuvana u orginalu do današnjih dana, jeste džamija Fethija u Bihaću, koja je nekada bila katolička crkva. Druga po starosti je drvena džamija u Bužimu, koja je izgrađena u prvoj polovici 19. stoljeća i koja, uprkos starosti, uspješno odolijeva zubu vremena i ratnim vihorima.
Ova izuzetno značajna građevina, uvrštena je na listu kulturno-historijskih spomenika Bosne i Hercegovine. Prvobitno je sagrađena 1576. godine, a nakon toga je srušena i sagrađena u većim dimenzijama 1879. godine.
Historičari, međutim, tvrde da nije poznat tačan datum njenog podizanja jer je poznato da se ovakve džamije nisu gradile poslije 15. stoljeća. Ovaj historijski simbol viteškog grada Bužima, predstavlja najstariju drvenu džamiju u Bosni i Hercegovini i na Balkanu. Nalazi se kod stare bužimske utvrde, smještena na udaljenosti od oko 120 metara i jedina je džamija na ovim prostorima za čiju gradnju nije upotrijebljen niti jedan ekser.
-Iako za to nema opširnih podataka, ipak u usmenoj predaji se navodi da je na istom mjestu gdje se i danas nalazi, postojala džamija i prije 1838. godine. Navedena džamija sagrađena je najvjerovatnije u 18. stoljeću za potrebe lokalnog stanovništva koje se u velikom broju na područje Bužima naselilo poslije Bečkog rata. Služila je kao druga džamija, pored već postojeće kamene džamije koja se nalazila unutar tvrđave. Bez obzira koji podatak bio tačan, onaj o 19. stoljeću kao datumu njene izgradnje, ili onaj da je pak građena u 18. stoljeću, pouzdano se zna da se prva rekonstrukcija desila 1838. godine, kako piše u vakufnami koja se čuva u džamiji. Njen obnovitelj bio je bosanski namjesnik Mehmed Vedžhi-paša, a među 17 svjedoka i potpisnika vakufname spominje se i imam Halil-efendija. Druga značajnija rekonstrukcija izvršena je 1937. godine – za Anadoliju pojašnjava Amir Sijamhodžić, profesor historije.
Dilema oko tačnog datuma gradnje
Amir Sijamhodžić, profesor historije u osnovnoj školi Bužim, ističe da je dugi niz godina postojala dilema oko ispravnog datuma njene izgradnje, odnosno obnove. Tako se stručnjaci razilaze da li se radi o 1835. ili 1838. godini. U izvornoj vakufnami koja datira iz sredine 18. stoljeća, navodi se da je godina obnove 1254. godina hidžretskog kalendara, što odgovara 1838. godini gregorijanskog kalendara. Međutim, natpis u kamenu ugrađen u vanjski zid objekta, ne spominje džamiju iz 18. stoljeća, već navodi 1835. godinu kao godinu prve izgradnje, a 1937. godinu, kao godinu obnove.
-Prava istina je da je džamija izgrađena 1838., a ne 1835. godine čemu u prilog govori više činjenica. Prije svega da napomenem kako je podatak sa vakufname ustvari vjerodostojniji u odnosu na natpis koji se nalazi na zidu ulaznog trijema, koji je naknadno dograđivan. Osim toga, i na džamijskoj levhi piše da je izgrađena 1838. godine. Dalje, mala je vjerovatnoća da je Mehmed Vedžihi-paša u prvoj godini svoga namjesništva podigao ovu zadužbinu. I četvrti, možda i najznačajniji dokaz koji otklanja dugo vremena prisutnu dilemu jeste greška kod unosa natpisa na kamenu ploču prilikom obnove džamije 1937. godine. Naime, ta godina je odgovarala 1356. hidžretskoj. Podatak u vakufnami govorio je o 1254., kao godini podizanja džamije. Jednostavnom računicom, razlikom između 1356 i 1254 dobije se rezultat od 102 godine. Nevodeći dovoljno računa o različitoj dužini lunarnog i solarnog kalendara, autor natpisa nije uračunao 3 godine nastale kao razlika između gregorijankog i hidžretskog kalendara. Da je to uradio ispravno, godina na kamenu bi odgovarala godini iz vakufname 1937-99=1838. – pojašnjava profesor Sijamhodžić.
Nakon što je džamija proglašena nacionalnim spomenikom, pokrenute su aktivnosti u pravcu njenog vraćanja u prvobitni izgled. Poslije sprovedenih studija i projektovanja završena je prva faza restauracije i tom prilikom na krov džamije vraćena kestenova šindra onakva kakva je bila u prvobitnom izgledu.
/Anadolija
