Mladi u Hrvatskoj željeli bi biti Evropljani, ali se često smatraju i Balkancima, odnosno imaju složene “mjesne” identitete, rezultati su istraživanja objavljenog u posljednjem broju naučnog časopisa Revija za sociologiju.
Rad se temelji na podacima prikupljenima u okviru fokusnih grupa u kojima je učestvovalo 68 učenica i učenika osnovnih i srednjih škola u dobi između 11 i 17 godina u tri gradova u Hrvatskoj: Rijeci, Zagrebu i Zadru. U radu se ispituje kako mladi u Hrvatskoj imenuju svoje identitete s obzirom na pripadnost mjestu ili pripadnost društvenoj grupi koja sebe određuje mjestom.
Analiza je pokazala da učenici i učenice izražavaju snažan regionalni identitet u kojem značajno mjesto zauzimaju stereotipi koji se odnose na razlike između priobalja i unutrašnjosti, između ruralnih i urbanih područja te između sjevera i juga, kaže se u članku koji potpisuju sociolozi Alistair Ross iz Velike Britanije te Saša Puzić i Karin Doolan iz Hrvatske.
“Javne rasprave u Hrvatskoj o “prostornoj” pripadnosti često se svode na pitanja nacionalnog identiteta i imenovanje toga ko je Hrvat, a ko nije. No, nalazi ovog istraživanja upućuju na kompleksnost ‘prostorne’ pripadnosti kod mladih kod kojih do izražaja, uz nacionalni, dolaze i lokalni, regionalni i nadnacionalni identiteti”, kazala je za Hinu vanredna profesorica na Sveučilištu u Zadru Karin Doolan.
Mladi obuhvaćeni istraživanjem izražavaju istovremeno težnju ka europejstvu, osjećaj nepotpunog odnosno još nedostignutog europejstva, kao i osjećaj pripadnosti balkanskom kulturnom krugu, ističe se.
Također, analiza je pokazala i zajedničko razumijevanje podjele između Evrope i Balkana. To je razdjelnica koja se uvijek nalazi sjeverozapadno od mjesta u kojem živi sudionik istraživanja. Iako po pravilu teže Evropi, učenici nemaju osjećaj da su prešli evropski “prag” te su još uvijek “nagnuti” prema Balkanu, koga opisuju kao nepristojan, svadljiv, nerazvijen i neuredan.
Jedan je od isječaka kojim sociolozi ilustriraju odgovore mladih navodi se u članku: “Mislim da smo svi ponosni na Hrvatsku – ali opet nismo prijateljski prema Srbima i Slovencima – mrzimo Slovence – ali opet, mi se međusobno ne volimo u Hrvatskoj. Mi smo u Hrvatskoj, ali smo odvojeni na mnogo načina – ne volimo ljude iz Zagreba, jer su Purgeri, ili ljude iz Splita ili Dalmacije nazivamo Tovari. Ne podnosimo se međusobno i ne podnosimo druge ljude. Ne znam kako to tako živimo! Mislim da je to uglavnom zbog sporta”.
Većina mladih artikulirala je prirodu onoga “biti Balkanac” kao stvarnosti koja se ne slaže s onim “biti Evropljanin”. “Evropska” Hrvatska izraženije se očitovala samo u odnosu na one s istočne granice Hrvatske, uglavnom na Srbiju, koja je kod mladih primjer “pravog” Balkana, ističe se u članku.
