Procjene govore da je oko 2,5 posto površine Unsko-sanskog kantona još pod minama, a najugroženija su područja Bihaća, Velike Kladuše i Sanskog Mosta
Migranti koji prolaze kroz BiH svakodnevno su suočeni s brojnim problemima. Oni koji se odluče bh. granicu proći ilegalnim putem, često prolaze zarasle i nepristupačne šumske terene pune mina. Stručnjaci ističu da je upravo ovo jedan od gorućih problema te da je sva sreća da do sada nije bilo poginulih.
Dijelili letke s jasno ucrtanim mjestima
Najkritičnija situacija je na području Unsko-sanskog kantona. Svi oni koji se upute preko planine Plješevice riskiraju život. Ovaj teren još nije deminiran.
Niša iz Afganistana je jedan od mnogobrojnih migranata koji u zemlje Evropske unije pokušava ući preko Plješevice. Naša ekipa srela ga je pri povratku u Bihać nakon osmodnevnog pješačenja po minskom polju. Bio je to njegov još jedan neuspješan prelazak granice, ali i rizik u koji se ne bi upustili ni vrsni znalci terena.
U Crvenom križu Bihać kažu da znaju za ove pokušaje, ali im nije poznato koliko u tome uspijevaju. Mogu ih, kažu, upozoriti na opasnosti koje im prijete, ali i da idu na vlastitu odgovornost.
– Minska polja su obilježena oznakama, ali je problem što one često nestaju. Zbog toga planiramo da nadležne službe obiđu teren i provjere jesu li oznake o minskim poljima još na svome mjestu – kaže Selam Midžić, sekretar Crvenog križa Bihać.
Ističe da su migrantima dijelili letke s jasno ucrtanim mjestima gdje se nalaze mine.
Opasan i nepristupačan teren
-
Letak koji upozorava migrante na mine u okolici Bihaća
” style=”box-sizing: border-box; position: relative; min-height: 1px; padding-right: 15px; padding-left: 15px; float: left; width: 832px;”>
Letak koji upozorava migrante na mine u okolici Bihaća
Procjene govore da je oko 2,5 posto površine Unsko-sanskog kantona još pod minama, a najugroženija su područja Bihaća, Velike Kladuše i Sanskog Mosta.
U Gorskoj službi i Crvenom križu Bihaća kažu nam da ne mogu utjecati na kretanje migranata i spriječiti njihove pokušaje da se domognu hrvatske granice, ali u zajedničkoj koordinaciji pokušavaju pomoći koliko mogu.
– Ispred sebe imaju opasan i nepristupačan teren. Visoka je planina, nema naseljenih mjesta, a ima dosta mina, kako s jedne tako i s druge stranice državne granice. Prošle godine smo ih upozoravali na puteve kojima se kreću i pokušavali skrenuti pažnju na mine pa smo ostavljali mape minskih polja od MAC-a. Međutim, oni su te mape fotografirali i koristili ih za jednu od svojih ruta – kaže Ermin Lipović, načelnik Gorske službe spašavanja iz Bihaća.
U našoj zemlji još ima oko 80.000 mina
Dodaje da je migrantima u ovom trenutku najvažnije da idu onim putem na kojem neće sresti policiju.
– Oni imaju samo jedan cilj. Ne obaziru se na mine i žele otići iz BiH – rekao je Lipović.
Prema riječima Ivane Grujić, koordinatorice za programe i humanitarna pitanja Crvenog križa BiH, procjene govore da u našoj zemlji još ima oko 80.000 mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava preostalih iz rata.
– Nastojimo ih upozoriti. Napravljen je jednostavan letak i plakat na engleskom, arapskom i farskom jeziku s najbitnijim informacijama o ovoj prijetnji. Letak, također, sadrži mapu područja zagađenih minama u Bihaću, Cazinu i Velikoj Kladuši. Do sada je distribuirano 12.000 ovih letaka i 300 plakata na području Unsko-sanskog kantona
Šerak: Dvije akcije u Trebinju
Tarik Šerak iz Centra za uklanjanje mina (BHMAC) potvrđuje da bh. demineri uveliko pomažu ekipama na terenu.
– Crvenom križu BiH dali smo sve informacije gdje se mine nalaze. Nastojimo pomoći koliko možemo. Do sada su bile dvije akcije na području Trebinja gdje su migranti nakon ulaska na teritorij BiH dobili informacije preko kojih područja se ne smiju kretati. Ipak, veoma ih je teško kontrolirati jer se uglavnom kreću noću i preko nepristupačnih terena – rekao nam je Šerak.
Izvor: avaz
