Slučaj Dobrovoljačka maksimalno se i danas, 26 godine poslije, politizira kako u medijima u Republici Srpskoj, tako i u Srbiji.
Srpski mediji nikada ne propuste priliku da kažu da je „zločin u Dobrovoljačkoj ulici, gde su prvih dana maja 1992. mučki ubijena 42 pripadnika JNA, 71 je ranjen, a 207 zarobljeno“!?
I dalje ne odustaju od lažiranja historijskih činjenica, kao ni one da su i Haški sud, te britanski i austrijski koji su oslobodili od odgovornosti tadašnjeg člana Predsjedništva RBiH Ejupa Ganića i generala Armije RBiH Jovana Divjaka, kolonu vozila bivše JNA definirali kao legitimni vojni cilj.
General Milutin Kukanjac, koji je vodio konvoj bivše JNA kroz Dobrovoljačku ulicu, u zabranjenom intervjuu koji je dao 1994. godine, a emitiran tek prije nekoliko godina, tvrdio je da je šest ljudi poginulo u napadu.
– Pošto se mnogo manipulisalo, lagalo, izmišljalo o tome kol'ko je stradalo u Dobrovoljačkoj ulici, vrijeme je jednom da se kaže tačno, a to mogu samo ja.
U toj Dobrovoljačkoj ulici oni su napali sanitetsko jedno vozilo i poginuo je jedan vojnik, Tomović Zdravko iz Han Pijeska. Tri pukovnika: Sokić Miro, Radulović dr. Budimir i Mihailović Boško. Jedan potpukovnik, Jovanić Boško i jedna žena, muslimanka Šuko Nurmela… Znači, šest osoba je stradalo od 261. Valjda su ovi u Beogradu izgubili strpljenje što mi nismo stradali, što ne stradamo. Te laži koje su prosute oko Dobrovoljačke nešto je najsramnije što se može čuti. Ja sam se borio da to objelodanim. Novosti nisu smjele, Politika – ma ni govora. Televizija Srbije – ma ni govora. Radio Beograd – ma kakvi. Do dan-danas, kazao je Kukanjac.
Kukanjac je umro 16. januara 2002. godine.
Tog 2. maja 1992. godine bivša JNA pokušala je da zauzme centar Sarajeva, i stavi pod svoju kontrolu ključne državne institucije Republike Bosne i Hercegovine, koja je bila nezavisna i međunarosno priznata država.
Dan poslije, 3. maja 1992. godine konvoj vojnika bivše JNA napuštao je Sarajevo prema dogovoru o povlačenju, u zamjenu za puštanje na slobodu predsjednika Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, koga je dan prije zarobila JNA i odvela u Lukavicu.
Prilikom prolaska kroz Dobrovoljačku ulicu konvoj je napadnut, i tada je poginulo šest ljudi iz konvoja.
Srbijansko tužilaštvo svih ovih godina zbirno prikazuje poginule pripadnike bivše JNA oba dana kao žrve ratnog zločina iz Dobrovoljačke ulice. Povećavanjem broja „žrtava u koloni“ krije se činjenica da su pripadnici bivše JNA poginuli kao napadači, a ne kao napadnuti.
Sudovi u Hagu te u Londonu i Beču ustanovili su da nema dokaza na osnovu kojih bi se moglo utvrditi da je u Dobrovoljačkoj 3. maja data naredba za otvaranje vatre na kolonu bivše JNA, te oslobodili odgovornosti Ejupa Ganića i Jovana Divjaka.
I pored Kukanjčeve izjave, kao jedinog relevantnog svjedoka, te sudskih presuda kojima je ustanovljeno da se radilo o legitimnom vojnom cilju, ne prestaje se sa lažiranjem istine i manipulisanje brojem žrtava.
