Zastupnik Socijaldemokratske partije Njemačke (SPD) u njemačkom Bundestaga Josip Juratović u intervjuu za novinsku agenciju Patria govori o haškoj presudi bivšim čelnicima Hrvatske zajednice Herceg Bosne, odnosu hrvatske politike prema toj presudi, te kako vidi izlaz Bosne i Hercegovine iz teške političe krize.
Zbog čega je reakcija vodećih hrvatskih političara, a i onih hrvatskih političara iz BiH bila oštra prema Sudu u Hagu. Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čovic je hašku presudu u jednom trenutku čak nazvao i zločinačkom?
Juratović: Žalosno je što smo ovih dana bili svjedoci burnih komentara haških presuda gdje je žrtva zbog koje je i osnovan Haški sud, po tko zna koji put pala u drugi plan a politika se svojim nametanjem i kupljenjem bodova licemjerno natjecala tko će odaslati veću prosvjednu poruku.
Službeni Zagreb žestoko je kritizirao pravomoćnu presudu vojnim i političkim čelnicima bosanskohercegovačkih Hrvata u prvom trenu, međutim u daljnjim izjavama premijera Plenkovića stoji kako Hrvatska poštuje Hašku presudu ali se ne slaže sa jednim dijelom presude. Puno buke za ništa, reklo bi se jer presuda je konačna i potrebna je sućut, zločini su se na žalost dogodili, međutim mora se obavezno naglasiti da sud u Hagu ne sudi narodu nego pojedinim zločinima koji su se dokazano događali devedesetih. Kada su presude sudova u pitanju u ovom slučaju Haškog tribunala kojem je i Hrvatska dala potpis za osnivanje, poznato je da političari takve presude ne bi trebali komentirati, jer oni ništa s njima neće doprinjeti osim povećanju tenzija.
Većina hrvatskih političara, računajući i one u Hrvatskoj i one u BiH, su Praljka proglasili herojem. Svjetska štamapa piše da je hrvatski premijer Plenković prvi premijer jedne članice EU koji je podržao osuđenog ratnog zločinca. Da li će zbog takve hrvatske politike štetu trpjeti i sama Hrvatska i svi njeni građani, koji u velikom broju osuđu politiku iz 90-ih?
Juratović: Proglašavanjem herojem nekoga tko je osuđen zločinac je ponovno ubijanje žrtve, koje su ovim Haškim sudom trebale dobiti svoju pravdu. Negiranjem zločina samo produbljujemo rane i nikako ne pridonosimo miru i stabilnosti u regiji. Ne samo od hrvatskog političkog vrha nego i od svih strana se očekuje jasna pozicija da se stane na stranu žrtve a ne zločinca, bez obzira koliko je to politički nepopularno.
Logično je da će svaki dužnosnik stati u zaštitu nacionalnih interesa ali to strogo treba razgraničiti od nabacivanja osjećaja kolektivne krivnje koja se prividno stvara ovakvim reakcijama, a kojoj ovdje nikako nije mjesto niti joj se presudilo. Ova presuda je dosuđena na isključivo individualno počinjenom zločinu pri čemu bilo kakva kolektivna osuda ne samo da je neumjesna nego može biti neopisivo štetna za pomirenje u BIH ali regiji.
HDZ BiH svoje političke neuspojehe fakturiše majorizaciji Hrvata od strane Bošnjaka. To je intenzivirano nakon haške presude. S druge strane, evidento je da HDZ BiH drži finasnije u Bosni i Hercegovini, te da ima mehanizme, kroz domove naroda državnog i federalnog parlametna, zaustaviti bilo kavu političku odluku koja im ne odgovara. Zbog čega Brisel jasno ne reagira i ne kaže da je za loš položaj Hrvata u BiH odgovorna hrvatska politika, kao što je za loš položaj Bošnjaka i Srba odgovorna politika tih naroda?
Juratović: Svima je jasno da su politike devedesetih na svim stranama gotovo najviše nanijele štete sopstvenim narodima a njegujući kulturu negiranja zločina održavaju se na vlasti sve ove godine. Žalosno je da jedna dražava poput BiH koja aplicira za ulazak u EU traži od Brisela da regulira njenu unutarnju politiku. BH narod jednom mora shvatiti da ključ svih problema, drže u svojim rukama a to je odlazak na izbore. Ne možete birati nacionaliste dvadeset godina i onda očekivat da će vam Brisel unijeti promjene u državu a na vlasti su vam iste političke strukture koje se nisu pomakle iz rovova ‘90-ih.
BiH su potrebne nove mlade strukture koje nisu obojene nacionalizmom nego programima za razvoj gospodarstva, ekonomije, infrastrukture.
Digitalizacija trese svjetske trendove dok BiH još uvjek raspravlja o prošlosti, koji je narod nadglasan u kojem gradu, dok su u većini nezaposleni, gladni i obespravljeni koji kupuju karte u jednom smijeru. Krajnje je vrijeme da BiH zašije svoje rane, da se iskaže pijetet i žaljenje za žrtvama na svim stranama da se oprosti. Ne da bude lakše onima kojima se oprostilo nego da se napokon postigne vlastiti mir bez kojeg se ne može graditi budućnost.
BiH ima ogromni potencijal uspješnih, obrazovanih ljudi samo im treba dati šansu, a time i šansu mladim naraštajima i nekoj boljoj BiH iz koje neće odlaziti najbolji.
