Prirodna jama Hrastova glavica kod Sanskog Mosta je 6. avgusta 1992. godine bila mjesto likvidacije i masovna grobnica.
U jamu duboku 25 metara bačena su tijela 124 ubijena logoraša iz logora Keraterm i Omarska. U znak sjećanja na stradale u ovom zločinu, koje su počinile srpske paravojne formacije, ubijenim logorašima danas je proučena Fatiha, a na otvor jame je položeno cvijeće.
Enisa Suhonjić podsjetila se svog supruga koji je tada ubijen i bačen u jamu. Odveden je 23. jula 1992. iz kuće, navodno u policiju da dâ izjavu, ali je preko prijatelja saznala da je u logoru Keraterm.
Zadnji put ga je vidjela ispred tog logora 1. augusta, kada mu je donijela nešto hrane. Muž joj je radio kao vozač u Nacionalnom parku Kozara, a bio je i poznati prijedorski muzičar.
“Petog augusta su odvedeni iz logora i pobijeni su ovdje na Hrastovoj glavici. Od policije u Sanskom Mostu sam dobila informaciju da mi je muž pronađen i išla sam sa dvije kćerke, svekrom i svekrvom da ga identifikujemo u Šejkovači. Prepoznali smo ga po zubima. Strašno je bilo, na podu je ležalo 124 skeleta, ali našli smo ga i sahranili, mada smo opet poslije par godina morali dati krv da bi se uradila DNK analiza. Međutim, prije četiri godina su među masom kostiju pronašli jednu njegovu kost, pa smo supruga ponovo morali otkopati, a o stresu i bolu da i ne govorimo”, kaže Enisa.
Enisin bol dijeli i Vezira Bašić iz Hambarina, čiji je muž ubijen na Hrastovoj glavici. Sin je ubijen u Rizvanovićima.
Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog saveza Udruženja logoraša regija Banjaluka i bivših logoraša Keraterma, Omarske i Trnopolja rekao je da su 124 logoraša odvedeni na razmjenu koja nije uspjela, a potom dovedeni na Hrastovu glavicu gdje su monstruozno ubijeni, a potom pobacani u jamu.
“U Prijedoru tragamo još za 673 lica, određen broj se nalazi u hali Šejkovača u Sanskom Mostu, gdje se čeka na identifikaciju“, rekao je Duratović i napomenuo da nalogodavci i izvršioci zločina na Hrastovoj glavici još uvijek nisu odgovarali pred licem pravde.
